(VIDEO) Patrijarh Porfirije u Vaskršnjoj poslanici podsetio na stradanje Srba na KiM i na opasnost od razmirica u zemlji
Patrijarh Porfirije u Vaskršnjoj poslanici podsetio je na stradanje ili maltretiranje srpskog naroda na Kosovu i Metohiji od strane lokalne albanske vlasti, na opasnost od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile i našu zemlju, te pozvao na mir sve koji žive ovde i širom sveta.
"Događaj Vaskrsenja Hristovog, draga naša duhovna deco, centralni je događaj u celokupnoj istoriji ljudskog roda i ikonomiji našeg spasenja. On je osnov, temelj i cilj, kako naše vere u Boga, tako i našega spasenja. Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju… uzaludna je propoved naša i uzaludna je vera vaša, kaže sveti apostol Pavle (up. 1Kor 15, 13-14). Svi znamo da su se Gospodnji učenici razbežali i napustili Hrista kad je On bio razapet na krstu i umro.
Oni su, naime, očekivali Spasitelja koji je besmrtan i koji će i njih osloboditi smrti. Reči apostola: A mi smo se nadali da je On Spasitelj Izrailja (Lk 24, 21), jasno ovo potvrđuju. Međutim, Hristos je umro i posle tri dana je vaskrsao", objavljeno je u poslanici SPC.
"Po Vaskrsenju Hristovom, kada se pokazao živ apostolima i onima koji su bili s njima, svi su se ponovo sabrali oko Njega i posvedočili da je On umro i vaskrsao i da je zaista Spasitelj sveta. To svoje svedočanstvo su potvrdili, dajući svoje živote za Hrista.
Vaskrsenje Hristovo potvrđuje činjenicu da je najveći problem čoveka i celokupne tvorevine smrt. Smrt je poslednji, najveći neprijatelj tvorevine, kaže Sveti apostol Pavle (1Kor 15, 26). Svaki čovek, svestan toga ili ne, kao i sva tvorevina, nose u sebi smrt i strah od smrti, ali i težnju da smrt prevaziđu i žive večno.
To se ispoljava na razne načine: kroz jelo i piće, prirodnu reprodukciju, sticanje bogatstva, osnivanje države, razvoj nauke i tehnike kojom istražujemo prirodu, kako bismo u njoj našli lek protiv smrti, pa sve do negacije drugog pored sebe, čak i kroz ratove i ubijanje drugih, boreći se za veću teritoriju i nezavisnost od drugih.
Sveti Arhijerejski Sinod Srpske pravoslavne crkve (SPC) pozvao je sve koji su na bilo koji način uključeni u aktuelna zbivanja na prestanak podela i pokretanje bratskog dijaloga.
Patrijarh srpski Porfirije pozvao je sve na mir, ne zato što je to tek jedna od vrednosti, humanističkih, demokratskih, socijalnih, nego zato što je mir ime Hristovo, saopšteno je iz Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Patrijarh srpski Porfirije poželeo je u besedi u Hramu Svetog Save da nikada ne bude mržnje među nama, kao i da se "ne zacari nasilje u naše duše i među nas".
Pa ipak, ništa od ovoga ne može spasiti čoveka i tvorevinu od smrti. Štaviše, ovim se smrt samo umnožava. A ako smrt ima poslednju reč u istoriji, onda je sve besmisleno. Međutim, Hristos je vaskrsao i svakom stvorenju je otvorio put u vaskrsenje. Na koji način svaki čovek i sva priroda mogu da prevaziđu smrt?
Tvorevina može da prevaziđe smrt i živi večno jedino u zajednici s Bogom u Hristu posredstvom Svetog Duha. Sva tvorevina, uključujući i čoveka, budući da je stvorena ni iz čega, smrtna je po prirodi i ne može prevazići smrt i postojati sama, mimo zajednice s Bogom. Zato je Bog na kraju stvaranja stvorio čoveka kao svoju ikonu, kako bi preko njega sva tvorevina ostvarila zajednicu s Bogom i živela večno. Ovo nam je najpre pokazao sâm Hristos svojim životom.
Sin Božji se ovaplotio i postao savršeni čovek, kao i mi, osim greha. Hristos je čitavim svojim životom pokazivao da je vezan za Boga Oca i da Mu je odan, ne samo kao Njegov večni Sin, nego i kao čovek. Nije hteo da se odrekne Boga Oca za sva blaga ovoga sveta (up. Mt 4, 8-10). Čak ni po cenu stradanja i krsne smrti, Hristos nije hteo da se odrekne Boga Oca i ljubavi prema Njemu, a sve radi ljubavi prema nama i svojoj tvorevini. Naravno, Hristova smrt je dobrovoljna.
Foto: Tanjug/Jadranka Ilić
On je dobrovoljno postao čovek, uzeo našu smrtnu prirodu u Svoju božansku Ličnost da bi nas oslobodio od smrti, ispunjavajući tako volju Boga Oca. Bog je, naime, stvarajući svet i na kraju čoveka kao slobodno biće, želeo da večni život tvorevine bude plod zajednice Njega i čoveka, ne samo voljom Božjom, nego i voljom i slobodom čoveka, odnosno tvorevine. U protivnom, da je Bog na silu učinio večno živim nas i tvorevinu, naše postojanje bilo bi nametnuto, a time ono ne bi bilo radost već mučenje.
Bog Otac je pokazao neizmernu ljubav prema Svome Sinu Hristu i kao čoveku, a u Njemu i prema celoj tvorevini, time što Ga je Duhom Svetim podigao iz mrtvih (Dap 2, 24) i učinio Ga Prvorođenim iz mrtvih. To znači da će Bog Otac u Hristu i sve nas i svu prirodu na kraju istorije vaskrsnuti i osloboditi smrti. Na koji način može čovek da ostvari zajednicu sa Vaskrslim Hristom i tako prevaziđe smrt?
Na osnovu svedočanstava jevanđelista, četrdeset dana po Svom Vaskrsenju Vaskrsli Hristos se susretao sa svojim učenicima i sledbenicima (Dap 1, 3) u Liturgiji i to kao Onaj koji služi (v. Lk 24, 30-31). Vaskrsli Hristos se otkriva u Liturgiji. Posle svog Vaznesenja na nebo, Vaskrsli Gospod naš Isus Hristos je i dalje, sve do dana današnjeg, uvek prisutan na Liturgiji.
Međutim, po Vaznesenju na nebo On je Duhom Svetim i dalje prisutan ovde, ali sada u "drugom obličju", tj. u ličnosti onoga koji služi Svetu Liturgiju, tj. episkopa (odnosno sveštenika), koji je ikona Hrista. Sveti Ignatije Bogonosac ovo potvrđuje kad kaže: Tamo gde je episkop, tamo neka bude i narod, jer tamo gde je Hristos, tamo je i Vaseljenska Crkva (Smirnjanima 8). Tačnije, Vaskrsli Hristos je prisutan u istoriji kao liturgijska zajednica.
Foto: Tanjug/Jadranka Ilić
Otuda svaki čovek koji želi da prevaziđe smrt i živi večno, to može da ostvari, postajući član Svete Liturgije kroz Krštenje posredstvom Svetog Duha. U Liturgiji čovek ostvaruje ličnu zajednicu sa Hristom, ostvarujući ličnu zajednicu sa episkopom i sa svima onima koji su članovi Liturgije.
Zato na svakoj Liturgiji, draga naša duhovna deco, a posebno u ovaj dan, slavimo događaj Vaskrsenja Hristovog iz mrtvih i Njegovo prisustvo među nama i predokušamo opšte vaskrsenje i konačnu pobedu nad smrću. Kada Hristos ponovo dođe u sili i slavi, On će sabrati sve narode oko sebe (Mk 13, 26-27) na jednom mestu i tada će biti i konačni sud svetu i ostvarenje Carstva Božjeg, čega je Sveta Liturgija ikona i projava sad i ovde u istoriji.
Budući da je Sveta Liturgija ikona budućeg Carstva Božjeg i večnog i istinskog postojanja čoveka i prirode, prvi hrišćani su svoj svakodnevni život uređivali na osnovu liturgijskog iskustva. Otac im je bio Bog Otac, dok su svi bili braća i sestre među sobom. Sve što su imali, bilo im je zajedničko. Često su se okupljali na Svetoj Liturgiji, prinoseći Bogu hleb i vino, i tako Mu zahvaljivali za život i postojanje, iščekujući što skoriji drugi dolazak Hristov u sili i slavi i opšte vaskrsenje.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije saopštio je da je zgrožen saznanjem da je treća studentkinja od početka studentskih protesta teško povređena i da traži odgovornost za taj slučaj.
Pravoslavno liturgijsko iskustvo buduće zajednice s Bogom Ocem u Hristu, kao i sa svim ostalim ljudima i celokupnom prirodom posredstvom Svetog Duha, sledovali su mnogi u istoriji i posle apostolâ i prvih Hristovih sledbenika, praveći civilizaciju na liturgijskim osnovama, tj. hrišćansku civilizaciju, čiji smo i mi kao narod postali i ostali deo. Tom liturgijskom načinu života, draga duhovna deco, i mi danas treba da stremimo i da njime živimo.
Međutim, čovek naše savremene civilizacije svoj život je utemeljio na sebi samom, bez Hrista i bez drugog čoveka. Naša savremena civilizacija definisala je čoveka kao misleću individuu koja pristupa životu logički, određujući na osnovu nje i sâmo postojanje i zato ništa od onoga što se ne uklapa u ljudsku logiku ne postoji za savremenog čoveka ili je, u najboljem slučaju, sumnjivo i beskorisno. Otuda je savremeni čovek postao i ateista, jer se Bog i njegovo postojanje ne mogu shvatiti ljudskom logikom.
Čovek savremene civilizacije, shvatajući sebe kao individuu, ne potrebuje drugog čoveka i zajednicu s njim da bi postojao, već svojim umom i umnim silama određuje sebe kao postojeću ličnost na osnovu samosvesti, tj. misli o sebi. Izreka filosofa: Mislim, dakle postojim, ovo i potvrđuje. I onda kad savremeni čovek ostvaruje zajednicu sa drugim čovekom, to ne čini kroz lični i fizički kontakt, kako nam to pokazuje Liturgija, već preko interneta i društvenih mreža.
Savremeni čovek u drugom čoveku, a samim tim i u Bogu kao drugom, vidi svoga neprijatelja koji mu ograničava slobodu i ugrožava njegovo biće. Otuda je čovek savremene civilizacije počeo da stvara i jednonacionalne države i da se deli od drugih, smatrajući druge nepoželjnim i neprijateljima. Ovakvo shvatanje postojanja je rezultovalo neviđenim katastrofama i izazvalo dva svetska rata sa ogromnim stradanjima. To se nastavlja i u današnje vreme, čega smo svi mi svedoci.
Primer za to je stradanje našeg naroda na Kosovu i Metohiji od lokalne albanske vlasti, koja proteruje Srbe sa njihovih vekovnih ognjišta, a one koji ostaju svakodnevno maltretira, želeći da stvori svoju državu na srpskoj teritoriji osveštanoj mučenicima i podvižnicima, kao i mnoštvom srpskih pravoslavnih crkava i manastira. Bolje bi bilo, međutim, za sve koji žive na ovom prostoru, ali i za sve ljude širom sveta, da žive u miru jedni sa drugima, poštujući jedni druge i pomažući jedni drugima u svakodnevnom životu. Jer zemaljsko je za malena carstvo.
Foto: Srpska lista
Mi kao crkveni Božji narod, draga braćo i sestre, treba da se suprotstavimo ovom individualističkom načinu života, živeći po primeru apostolâ, podvižnikâ, mučenikâ, tj. po primeru liturgijskog načina postojanja Crkve. Ovo, naravno, ne znači poziv na vraćanje u prošlost i njeno kopiranje. Evharistija kao ikona budućeg Carstva Božjeg je neiscrpni izvor i inspiracija za uvek nova stvaralaštva na svim životnim poljima, počevši od svakodnevnog našeg života, porodice, društva pa do nauke i umetnosti.
U zajednici slobode sa Hristom i drugim čovekom, kako to pokazuje Liturgija, čovek predokuša svoje istinsko postojanje. Jedino u zajednici slobode, ljubavi sa drugim čovekom i Bogom, čovek postaje apsolutna i neponovljiva ličnost. U toj zajednici ljubavi s drugim i čitava priroda i sve što je oko nas nam je drago i dragoceno.
Liturgija nam, takođe, pokazuje da nam je priroda, koju prinosimo u vidu hleba i vina, data od Boga da od nje živimo, ali i da je čuvamo i prinosimo Bogu, jer je i nju Bog stvorio da postoji večno. Ako priroda prestane da postoji, a mi smo je danas doveli do ruba propasti, izrabljujući je radi našeg individualnog uživanja, prestaćemo i mi da postojimo jer smo deo prirode.
Sa velikim bolom, doživljavajući tragiku ratnih stradanja, širom sveta, a duboko svesni opasnosti od razmirica i dubokih nesporazuma koje su zahvatile i našu zemlju i krajeve, kao Crkva ne možemo da uputimo drugačiju poruku od ove: liturgijski način života, jedini je suštinski odgovor na ove probleme. Ovo važi za sve pa i za nas crkvene ljude, jer niko nije bez greha.
Foto: ATAImages/M.M.
Ovaj i ovakav način života, što je najvažnije, doneće nam pobedu nad smrću i život večni, ali i bolje i pravednije društvo. Ovakav način života, međutim, zahteva i spremnost na žrtvu, jer svet još uvek leži u zlu koje će biti prisutno i aktivno sve dok Hristos ponovo ne dođe, ukine zlo i smrt i uspostavi Carstvo Božje. Mi ljudi, pre drugog i slavnog Hristovog dolaska, sami svojim silama, nećemo nikad stvoriti savršeno društvo, tj. Raj na zemlji. Zato snažno pozivamo sve aktere društvenog života da, radi dobra i napretka naroda, grade mir, međusobno poštovanje i dijalog.
Pretačući crkveno, odnosno liturgijsko iskustvo u svakodnevni život, ne treba da zaboravimo Svetu Liturgiju kao događaj i učešće u njoj. Živeti podvižnički i hrišćanski bez učešća u Svetoj Liturgiji nije dovoljno da bismo prevazišli smrt i živeli večno. U Liturgiji se susrećemo sa sâmim Vaskrslim Hristom (Lk 24, 30-31) i sjedinjujemo se sa Njim i sa svim ljudima koji su se s Njim sjedinili, kao i sa svom stvorenom prirodom, kroz Sveto Pričešće. Time predokušamo buduće Carstvo Božje, opšte vaskrsenje i pobedu nad smrću.
Istovremeno, služeći Liturgiju i živeći liturgijskim etosom mi ćemo, draga braćo i sestre, na najbolji način prenositi svetu u kome živimo veru u Vaskrslog Hrista i u opšte vaskrsenje kao pobedu života nad smrću. To će biti naša propoved o Vaskrsenju i večnom životu, koje nam je Hristos zaveštao, ne samo kroz reči, već i kroz naš način života, dok ponovo ne dođe u sili i slavi i uspostavi Carstvo Božje.
Zato, služeći danas Svetu Liturgiju sa posebnom radošću, sa vascelim našim narodom, posebno sa našom braćom i sestrama na Kosovu i Metohiji, blagodarimo Jednome Bogu u Trojici, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, za sve ono što je učinio i što će učiniti za nas i naš večni život, i pozdravimo se među sobom, i pozdravimo sve ljude dobre volje, radosnim pozdravom: HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE!"
Newsmax se bavi temama, a ne pukim prenošenjem informacija. Informišemo, ali želimo i da objasnimo, analiziramo, istražimo. Osvrnućemo se na izazove i prilike s kojima se suočavamo, analizirajući kako se aktuelna dešavanja reflektuju na naš svakodnevni život. Kroz razgovore sa stručnjacima i akterima iz različitih oblasti, pružićemo dublji uvid u važne teme koje se tiču politike, ekonomije, obrazovanja i društvene pravde. Pridružite nam se u ovoj analizi i saznajte više o pitanjima koja su važna za sve nas.
vesti
02:00
STAV DANA (R)
Ilinden, Dan Republike Severne Makedonije. Prilika da analiziramo odnose na relaciji Beograd – Skoplje I dalje ka Briselu, zajedničkom cilju regiona na putu ka Evropskoj uniji. Gosti Stava dana vicepremijer Ivan Stoiljković i dopisnik Politike Željko Šajn.
specijal
02:30
NEWSMAX USA-TOP STORY ( R )
Prikazuje karusel dnevnih objava i najnovijih vesti, sagledanih iz svih uglova. Spoj popularnih priča i najvažnijih vesti koje ostaju vidiljive danima, često inspirisana glavnim događajem dana ili nedelje.
specijal
03:00
TRAŽIM REČ (R)
Koji izazovi čekaju mame po dolasku iz porodilišta i kako da budu spremne na promene koje ih očekuje? Koliko im je u tom trenutku potrebna stručna pomoć? Zašto je važna dobra komunikacija između porodice i patronažne sestre ? O ovim temama govorile su gošće emisije „Tražim reč“ babica Marija Puletić, specijalista za dojenje Jelena Perić i osnivačica „Maminih priča“ Ivana Lukić. Svoja iskustva podelile su Mirjana Arsekić i Vanja Hadžić.
specijal
04:00
DOKUMENTARNI PROGRAM-ZAVEŠTANJE-TOMAS MASARIK ( R )
Tomaš Masarik, političar, filozof, sociolog i novinar, bio je prvi predsednik Čehoslovačke i pravi heroj Češke Republike. Napadao je austrougarski savez sa Nemačkom, kao i njenu imperijalističku politiku na Balkanu. Branio je prava Srba i Hrvata, naročito u vreme aneksije Bosne i Hercegovine 1909. godine. Zahvaljujući Masariku, car Franc Jozef bio je primoran da oslobodi Srbe optužene za veleizdaju Habzburške monarhije, u montiranom Zagrebačkom procesu u kom su se čule i opasne optužbe na račun Kraljevine Srbije. Dodeljen mu je Kraljevski orden Karađorđeve zvezde. Šumadijski seljak, Jeremija Nedić, 1910. godine, nakon samo jednog razgovora, postao je pobratim Tomaša Masarika i doživotno je u ovoj državi priman uz najveće počasti.
dokumentarni
05:00
NEWSMAX USA-TOP STORY ( R )
Prikazuje karusel dnevnih objava i najnovijih vesti, sagledanih iz svih uglova. Spoj popularnih priča i najvažnijih vesti koje ostaju vidiljive danima, često inspirisana glavnim događajem dana ili nedelje.
Maloletni M. M. (17) preminuo je u Opštoj bolnici Novi Pazar od posledica ubodnih rana zadobijenih tokom masovne tuče ispred kafića "Jazzva" u Ulici Stevana Nemanje u Novom Pazaru, prenose lokalni mediji.
Sud Bosne i Hercegovine pravosnažno je osudio Milorada Dodika na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja dužnosti predsednika Republike Srpske zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, saznaje Newsmax Balkans.
Skupština grada Novog Sada usvojila je inicijativu gradonačelnika Žarka Mićina da se podigne spomenik stradalima u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u tom gradu. Tokom sednice su ispred Skupštine Novog Sada bili okupljeni građani koji protestuju zbog toga, a skup je protekao bez incidenata.
Siromaštvo u Srbiji i dalje pogađa veliki deo stanovništva. Zvanični podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da gotovo svaki peti građanin živi ispod granice siromaštva, sa manje od 35.606 dinara mesečno, ukoliko živi sam.
Evropska komisija (EK) najavila je da će u ovoj godini da pokrene novu Studiju o ukidanju odluke o polugodišnjem pomeranju sata, nakon što je jedna država članica formalno zatražila dodatnu analizu tog pitanja, objavio je evropski komesar za transport Apostolos Cicikostas.
Devetorica od deset uhapšenih nakon nereda sa policijom ispred Državnog univerziteta u Novom Pazaru (DUNP) pušteni su ih pritvora da se brane sa slobode, saznaje RTV Novi Pazar u Osnovnom sudu Novi Pazar.
Povodom devet meseci od pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, kada je stradalo 16 osoba, a jedna je teško povređena, u gradovima Srbije održavaju se komemorativni skupovi i šetnje.
Nastavnicima koji rade u osnovnim i srednjim školama od 1. oktobra sledi vanredno povećanje koeficijenata za obračun i isplatu zarada u iznosu od pet odsto, na osnovu dogovora sa Vladom postignutog početkom ove godine. Ipak, i sa ovim povećanjem, zarade će i dalje biti ispod republičkog proseka.
U noći između četvrtka i petka iz Opšte bolnice u Subotici nestala je računarska oprema, među kojom su se našli eksterni hard diskovi i RAM memorije - baze podataka iz domena poslovanja bolnice. Iznos materijalne štete još nije utvrđen, a lični podaci pacijenta nisu ugroženi, ističu iz bolnice.
Iako je nezaposlenost među mladima u opadanju, izazovi na tržištu rada ostaju brojni. Prema podacima Eurostata, stopa nezaposlenosti mladih u Srbiji u 2024. iznosila je oko 23 odsto – iako niža nego prethodnih godina, i dalje je znatno iznad evropskog proseka.
Pripadnici Službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala Uprave za tehniku MUP Srbije upozoravaju građane da je identifikovana fišing prevara koja se distribuira preko SMS poruka o navodno izrečenim kaznama za prekoračenje brzine.
Komentari (0)