Kao radnik gradske čistoće Goran Đurić je godinama radio isključivo treće smene kako bi kao samohrani otac danju mogao da brine o sinu Stefanu.
Jedne noći, prazneći kontejnere, ugledao je bačenu drvenu šahovsku tablu koju je kući poneo sa sobom, piše RTS.
"Uzeo sam šah ne znajući ni sam šta me je to povuklo da ga ponesem i donesem kući i pokažem detetu, koje je tad imalo pet godina. On se zainteresovao, zavoleo, pokazivao sam mu kako se igra, koje figure gde idu i došlo je do toga da je počeo da osvaja i nagrade", rekao je Goran.
"Tata me je naučio da igram šah"
Od jutra, kada je šahovska tabla ušla u dom Đurića, postala je omiljena Stefanova igračka.
Dan po dan, sat po sat i potez po potez, u međuvremenu je postao najbolji šahista u selu i osvajač medalja i pohvala na školskim takmičenjima u Srbiji.
"Tata me je naučio da igram šah. Igrali smo svaki dan i onda sam počeo da idem na takmičenja. Osvojio sam srebrnu medalju", rekao je on.
Nadmašio i oca, od drugara je bolji
U školi je kaže, jedino učitelj bolji od njega.
"Od dece sam bolji", rekao je on.
Sada je već desetogodišnji dečak nadmašio i oca, ali ga ponekad, kaže, ipak pusti da pobedi.
S godinama je na poklon dobijao novije i lepše šahovske table, ali je na prvom mestu i dalje ona koju je neko bacio ne sluteći da će drugome ulepšati život.
Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:
Pratite nas na društvenim mrežama:
Komentari (0)