(VIDEO) Nagrada za humanost Novosađaninu koji je donirao kožu mladiću kog ne poznaje: "Želja da pomognem jača od straha"

Novosađanin Slobodan Majstorac jedan je od dobitnika "Specijalne Virtus nagrade za izuzetnu humanost". Kožu sa obe butine donirao je sugrađaninu Nikoli Zlatkoviću koji je, nažalost, kasnije ipak preminuo.

Autor:  

Dunja Kovačević

|  

19.09.2024. 06:56

(VIDEO) Nagrada za humanost Novosađaninu koji je donirao kožu mladiću kog ne poznaje: "Želja da pomognem jača od straha"
Foto: Newsmax Balkans

Prilikom eksplozije plinske boce u jednoj novosadskoj piceriji prošle godine, jedan od povređenih Nikola Zlatković zadobio je opekotine trećeg stepena.

Apel da je Nikoli neophodna hitna transplantacija kože, za Novosađanina Slobodana Majstorca značila je poziv na humanost.

Odluka doneta instiktivno

Odluku da donira kožu mladiću koga i ne poznaje Slobodan je doneo instiktivno, ne razmišljajući o potencijalnim komplikacijama i posledicama. U situaciji kada je svaki trenutak od ključnog značaja za dalji tok, kako kaže ovaj humani Novosađanin, nema vremena za premišljanja i analizu.

"Znao sam da nešto moram da uradim i nisam imao predstavu kako će se završiti. Znao sam da je to krupan zahvat, imao sam informaciju da je jedan političar davno donirao kožu sa celih leđa, ali nisam imao predstavu o tome šta me čeka. Krenuo sam prema nekim vratima, nisam znao šta se iza tih vrata nalazi, samo sam znao da hoću da pomognem", priseća se trenutka kada je doneo odluku.

UPOZORENJE: Video sadrži i scene presađivanja kože:

Slobodan je dugogodišnji humanitarac koji aktivno doprinosi zajednici kroz brojne akcije.

Ipak, odluka da donira kožu iznenadila je čak i ljude iz njegovog najbližeg okruženja. Iako su bili u potpunosti upoznati sa njegovim ranijim podvizima, strah od nepoznatog opravdano je prevladao. Ipak, Slobodanova odluka bila je konačna i neopoziva.

"Moje hoću i želim bilo je jače od svega. Krenuo sam u proceduru", kaže Slobodan.

Dodaje da je svim donorima u tom momentu od ključnog značaja bilo odobrenje lekara, te da su nakon detaljnih provera pristupili proceduri. Fokus nije bio na nesporno teškom oporavku, već na Nikolinom ozdravljenju.

Želja protkana pozitivnim mislima

Od prvog momenta, želja svih bila je protkana pozitivnim mislima, odlučnim postupcima, nesebičnošću, zajedništvom. 

"Nikada nisam pomislio da li mi treba sve to i zašto to radim. Mislio sam samo o dve stvari - da sve prođe kako treba i da Nikola preživi. Nažalost, Nikola nije preživeo", kaže Majstorac.

Kada se uprkos velikim naporima jedan život ugasi, bilo koja vrsta lične satisfakcije izostaje, dodaje Slobodan.

Ponosan jeste na svoj i pokušaj svih donora i ističe da svoje humanitarne aktivnosti nastavlja, kako bi sopstvenim primerom probudio osećaj empatije i kod ostalih građana, jer se, kako kaže, svako, u bilo kom momentu života, može pronaći u istoj ili sličnoj situaciji.

Komentari (0)