(VIDEO) "Bez Amerike, Izrael ne bi ratovao ni dan": Palestinski diplomata za Puls planete

U ovim trenucima, samo dan nakon što je Generalna skupština UN usvojila rezoluciju kojom se zahtijeva hitan prekid vatre, oslobađanje talaca i nesmetan pristup humanitarnoj pomoći, razgovaramo s Mohammedom Nabhanom, bivšim ambasadorom Palestine u Srbiji. Njegove riječi donose potresnu sliku patnje, ali i nepokolebljive otpornosti palestinskog naroda.

U Gazi više nema života kakav poznajemo. „Tamo se samo preživljava“, kaže Nabhan, opisujući svakodnevicu u kojoj osnovne stvari poput vode, hrane i sigurnosti postaju luksuz. Električne energije gotovo nema, bolnice su preplavljene, a većina domova leži u ruševinama. Ljudi spavaju pod šatorima ili na otvorenom, dok zvuk raketa zamjenjuje tišinu. 

"Djeca se noću bude vrišteći"

Izraelska blokada guši dotok humanitarne napore pomoći, ostavljajući stanovništvo na rubu gladi. „Ovo nije samo kriza“, upozorava Nabhan, „ovo je namjerno izgladnjivanje."

Najteže pogođena su djeca, generacija koja ne poznaje djetinjstvo. Umjesto škola, imaju skloništa; umjesto igre, strah. Psihološki teret koji stanovnici Gaze nose nakon više od godinu i po rata gotovo je nepodnošljiv. Posttraumatski stresni poremećaj, anksioznost i depresija pogađaju i djecu i odrasle. „Djeca se bude noću vrišteći, odrasli gube nadu“, opisuje Nabhan. Ipak, zajednica se drži zajedno, crpeći snagu iz otpornosti koja je postala palestinski zaštitni znak. „Ali koliko dugo možete podnijeti granatiranje, gubitak voljenih, glad?“ pita se.

Nedavni izraelski napadi na Iran dodatno komplikuju situaciju. Nabhan ih vidi kao opasnu eskalaciju koja prijeti da u vrtlog sukoba povuče cijeli region. „Izrael, uz podršku SAD, širi rat, a Gaza već trpi posljedice nestabilnosti“, upozorava. On smatra da bez međunarodnog pritiska na Izrael, koji ne bi mogao voditi rat niti jedan dan bez američke podrške, nema izgleda za smirivanje tenzija.

Rezolucija Generalne skupštine UN, koju je predložila Španija i za koju je glasalo 149 zemalja, snažno osuđuje korištenje gladi kao metode ratovanja i zahtijeva hitan prekid vatre. Iako nije pravno obavezujuća, Nabhan je vidi kao važan pokazatelj svjetskog mišljenja. Ipak, njegova gorčina je očita: Međunarodna zajednica zna za patnju Palestinaca, ali ne djeluje. Osude su formalne, a Izrael nastavlja s napadima. On to naziva neodgovornošću, gotovo dvoličnošću, dok ističe da solidarnost naroda, poput onog u Srbiji, pruža tračak nade.

Izrael u velikoj mjeri zavisi od podrške SAD

Gaza, koju mnogi nazivaju „najvećim zatvorom na otvorenom“, čini se zaboravljenom od svijeta koji je prihvatio njen status quo. "Blokada, napadi, patnja – sve to postaje ‘normalno’“, kaže Nabhan s gorčinom. „Ali to nije normalno, to je zločin. Ako svijet šuti, postaje saučesnik.“ On vjeruje da je dijalog jedini put ka miru, ali samo uz pritisak na Izrael da poštuje međunarodno pravo i rezolucije UN.

Foto: Tanjug/AP Photo/Abdel Kareem Hana

Izrael u velikoj mjeri zavisi od podrške SAD za svoje vojne operacije. Sjedinjene Države godišnje pružaju Izraelu oko 3,8 milijardi dolara vojne pomoći, uključujući finansiranje sistema protivraketne odbrane kao što je Iron Dome. Ova pomoć obuhvata napredno oružje, obavještajne podatke i logističku podršku. Američki avioni i streljivo ključni su za izraelske vazdušne udare, dok zajedničke vojne vježbe osiguravaju interoperabilnost. Bez ove podrške, Izrael bi se suočio s ozbiljnim nedostatkom resursa za održavanje dugotrajnih sukoba, poput onog u Gazi. Politički, američki veto u UN štiti Izrael od međunarodnih sankcija, dodatno učvršćujući njegovu poziciju.

Poruka koju Nabhan šalje građanima Srbije i Balkana duboko je emotivna: „Vi znate šta je patnja i rat. Nastavite govoriti o Palestini, dijeliti istinu, pružati podršku. Organizujte humanitarnu pomoć, vršite pritisak na političare, ne dopustite da nas svijet zaboravi.“ Palestina, kaže, nije samo njihova borba – to je borba za ljudskost.

Dok glad, smrt i razaranja pogađaju svaki kutak Gaze, Nabhanove riječi podsjećaju nas da iza statistika stoje milioni ljudskih sudbina. Rezolucija UN možda je korak naprijed, ali bez konkretnih akcija, Gaza ostaje zarobljena u ciklusu patnje. Pitanje koje visi u zraku je koliko dugo svijet može gledati, a da ne učini ništa.

Komentari (0)