Da li Tramp ima rešenje za kinesku dominaciju kritičnim mineralima?

Istraživač organizacije Novi treći put Dragoslav Rašeta, u autorskom tekstu za Newsmax Balkans, analizira "rat" SAD i Kine u vezi sa retkim zemnim metalima i kritičnim sirovinama.

29.10.2025. 14:03

Da li Tramp ima rešenje za kinesku dominaciju kritičnim mineralima?
Foto: AP/Alex Brandon

Samit APEC u Južnoj Koreji ove godine je trebalo da bude mesto susreta predsednika Sjedinjenih Država i Narodne republike Kine na kojem bi bili načinjeni prvi ozbiljniji napori da se dođe do izgradnje predvidljivih odnosa između dve najveće ekonomije na svetu. 

Nakon "Dana oslobođenja" u aprilu ove godine, kojim je Donald Tramp oživeo trgovinski rat između SAD i Kine, carinske tarife između dve države su u jednom momentu postale trocifrene. Izgledalo je da će se ponoviti scenario iz prvog Trampovog mandata kada su majski pregovori rezultirali "mirom" i uzajamnim carinama od samo 10 procenata. Primirje je potrajalo do oktobra ove godine, a za novo bojno polje izabrani su retki zemni metali i kritične sirovine: resursi koji će odlučiti ko će u budućnosti imati poziciju svetskog hegemona.

Nije tajna da Kina ima gotovo potpunu kontrolu kada je u pitanju lanac proizvodnje i snabdevanja retkim zemnim metalima i strateškim mineralima. Kina kontroliše približno 60-70 odsto rudarenja ovih sirovina, ali još važnije, ona kontroliše oko 90 odsto prerađivačkih kapaciteta i 95 odsto proizvodnje permanentnih magneta. Ovakav vid dominacije Kina je ostvarila na način na koji SAD i druge liberalne demokratije ne mogu da računaju: kroz kontinuirane državne investicije, nepostojeća radnička prava i manje održiv pristup okruženju.

Nedostatak konkurencije i alternativnih partnera, omogućio je Si Đinpingu da u oktobru ove godine upravo odigra kartu retkih zemnih metala protiv Amerike, vodeći se računicom da će prednost u ovoj sferi biti dovoljna da preokrene tok trgovinskog rata u korist Kine. Kina je još u aprilu uvela kontrole izvoza na sedam retkih zemnih metala (samarijum, gadolinijum, terbijum, disprozijum, lutecijum, skandijum i jitrijum), koji su ključni u procesima proizvodnje modernih industrija; od vetroturbina, baterija za električna vozila, pa do delova koji čine lovce pete generacije i navođene projektila koje oni ispaljuju, i modernih radara koji te iste avione i projektile uočavaju.

Poučen novostečenim iskustvima iz 2018. godine i prvog SAD - Kina trgovinskog rata, Peking je marljivo radio na izgradnji sopstevnih kapaciteta za uvođenje sankcija i kontrola izvoza. Nalik na "Entity list" američkog ministarstva ekonomije, 2020. godine Kina je kreirala svoju "crnu listu" kojom može da zabrani svojim kompanijama da posluju sa entitetima koji se nalaze na njoj, a zakonom donetim 2021. godine je ministarstvu spoljnih poslova omogućeno da se ovim kompanijama i pojedincima zamrznu imovina i ukinu vize.

Ove reforme su bile uvod za oktobarsko podizanje uloga: Kina je ne samo uvela kontrole izvoza na još pet retkih zemnih metala, već je obelodanjeno da će i zahtevati od izvoznika da dobiju licence od kineskog ministarstva trgovine ako izvoze proizvode koji sadrže više od 0,1 odsto kineskih minerala na koje je uvodena kontrola izvoza ili ukoliko su proizvedeni korišćenjem kineskih tehnologija kada je u pitanju ekstrakcija, reciklaža i obrada ovih elemenata, što je slučaj sa većinom fabrika koje proizvode permanentne magnete i druge proizvode od retkih zemnih metala.

Kod inostranih kompanije postoji i sumnja u namernu (ne)efikasnost kineske birokratije: prekomplikovani postupak za dobijanje ovih dozvola znači će ceo proces trajati mesecima. Kina je sličnu strategiju koristila protiv japanskih kompanija nakon "Senkaku šoka", kada su japanski brodovi priveli kapetana kineskog broda koji je protivpravno bio u njenim teritorijalnim vodama.

Ne treba ni sumnjati da će efekat ovih sankcija biti globalan. Samo vaš standardan automobil na unutrašnje sagorevanje, koristi preko 40 permanentnih magneta kojih su napravljeni uz pomoć metala na koje je uvedena kontrola izvoza; slična je situacija i sa mobilnim telefonima, nebitno od toga da li se oni proizvode u Južnoj Koreji ili Japanu. Daleko su bitnije posledice koje će ove mere proizvesti po lance proizvodnje poluprovodnika i mikročipova neophodnih za proizvodnju vojnih sistema i dalji napredak tehnologija veštačke inteligencije.

Od samog povratka u Belu kuću, Donald Tramp je signalizirao spremnost i odlučnost da SAD steknu stratešku autonomiju u odnosu na Kinu kada su u pitanju retki zemni metali, ali i resursi poput litijuma. Tramp želi da postigne ovaj cilj kroz kreiranje strateških zaliha ovihm minerala i resursa i ulaganjima u američke kompanije kako bi se oživeo ovaj sektor, kao i uvođenjem "cenovnih pragova", odnosno minimalnih otkupnih cena, kako bi se američka industrija zaštitila od volatilnih promena cena koje mogu biti proizvod agresivne politike Pekinga.

Tokom 2023. godine zalihe Defense Logistic Agency (DLA) su bile procenjene na 1,3 milijarde dolara. Ove zalihe čine strateški minerali i resursi čije oslobođenje i upotrebu može narediti samo predsednik Amerike u slučaju rata ili podsekretar za odbranu u slučaju da je ugrožena bezbednost nacije.

Trampov "One Big Beautiful Bill" već predviđa dodatna izdvajanja od 7,5 milijardi dolara za kritične sirove, od čega će dve milijarde biti uložene u proširenje DLA zaliha, a preostalih pet milijardi dolara biće date Pentagonu za ojačavanje vojnih lanaca snadbevanja. Moderne vojske, pa samim tim i vojska SAD, zavise od dostupnosti ovih sirovina: retki zemni metali i litijum pokreću praktično svaku naprednu platformu naoružanja.

Jedan lovac F-35 zahteva približno 400 kilograma retkih zemnih materijala, prvenstveno za magnete u motorima, aktuatorima i senzorskim sistemima, podmornice klase "Virdžinija" zahtevaju otprilike 4.000 kilograma po brodu za pogonske i navigacione sisteme, dok razaračima "Arli Berk" je potrebno oko 2.500 kilograma za radarske sisteme, elektromotore i senzore za protivpodmorničko ratovanje. Kako bi ojačale svoje zalihe i bile u stanju da zaštite svoju industriju, SAD planira da do kraja godine izdvoji 500 miliona dolara za kupovinu kobalta, 245 miliona dolara za antimon, 100 miliona za količine tantala, 45 miliona za skandijum i 22 tone indijumskih poluga.

Amerika se takođe bacila u kupovinu udela u brojnim kompanijama koje rudare i/ili prerađuju ove minerale. SAD su kupile 15 odsto "MP Materials", najvećeg domaće kompanije za rudarenje retkih zemnih metala, za 400 miliona dolara, kao i udele u kanadskim kompanijama koje rudare litijum: pet odsto u "Lithium Americas" i 10 odsto u "Trilogy Metals", kako bi osigurali dovoljnu količinu litijuma za svoju auto i namensku industriju.

Kada je reč o litijumu, obe države se bore sa kontrolu nad lancima proizvodnje i snabdevanja litijum-jonskih baterija koje čine stožer modernih tehnologija: one napajaju bateriju električnim vozilima, igraju krucijalnu ulogu u skladištenju energije koja se generiše obnovljivim izvorima, napajaju laptopove, smartfone, ali i vojne dronove, sisteme za navođenje i radarske baterije. Na ove poteze američke administracije je pozitivno odreagovao ceo ekosistem: vrednost deonice "USA Rare Earth" su se udvostručile, "Critical Metals" je spreman da uloži 50 miliona dolara u novi projekat na Grenlandu, "Perpetua Resources" 425 miliona za projekat ekstracije antimona u Ajdahu.

Tramp je takođe spreman i na asimetričnu borbu, te je Kini pretio novim carinama od 100 odsto na američke softvere, kao i uvođenjem kontrola izvoza prethodno pomenutog antimona, od čijeg uvoza zavisi funkcionisanje cele kineske petrohemije.

Očigledno je da su oba lidera usvojila holistično shvatanje nacionalne bezbednosti i da neće prezati od korišćenja svojih robusnih ekonomija kako bi drugu stranu naterali da posustane. Ši veruje da će Tramp posustati prvi jer trenutna trajektorija može dovesti do kraha berze, ironično za Trampa jedinog relevantnog barometra za njegovu ekonomsku politiku i mere trenutno obuzdava izvršnu vlast u Americi. Kina smatra da je i američka ekonomija u nepovoljnoj situaciji, sa padom proizvodnje, usporavanjem rasta broja zaposlenih i još uvek visokim cenama. Sa druge strane Tramp vidi državu za čiju se ekonomiju neće žrtvovati najbliži susedi i partneri poput Vijetnama i Pakistana, državu koja se još uvek oporavlja od kolapsa tržišta nekretnina, sa vrtoglavo rastućim dugom, slabim poverenjem potrošača i Šijevim gubitkom kontrole nad Narodnooslobodilačkom armijom.

Kako god bude izgledao epilog ove nove faze trgovinskog rata između Kine i SAD, došlo je do fundamentalne promene percepcije kada su u pitanju kritične sirove i Kina. Peking je obelodanio strategiju koja mu daje moć da zabrani bilo kojoj zemlji na svetu učešće u modernoj ekonomiji. Komunistička partija Kine može to da uradi zato što je marljivo gradila industrijske kapacitete koje niko drugi nije imao snage da izgradi. Bili su spremni da tolerišu finansijske, ekološke i političke troškove da bi to uradili. Sada ostatak sveta, pre svega SAD i EU, mora da učini isto.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)