Kakav novi zaokret protiv Rusije donosi Merc?

Istraživač organizacije Novi treći put Mijat Kostić piše za Newsmax Balkans o zaokretu nemačkog kancelara Fridriha Merca u odnosu prema predsedniku Rusije Vladimiru Putinu.

18.12.2025. 18:03

Kakav novi zaokret protiv Rusije donosi Merc?

Na stranačkom skupu Hrišćansko-socijalne unije (CSU) u Bavarskoj 13. decembra 2025. godine, nemački kancelar Fridrih Merc izneo je jednu od najoštrijih izjava o Rusiji od početka rata u Ukrajini. Upoređujući predsednika Rusije Vladimira Putina sa Adolfom Hitlerom, Merc je poručio da "kao što Sudeti nisu bili dovoljni 1938. godine, ni Ukrajina neće biti kraj Putinovih ambicija". Dodao je da pad Ukrajine ne bi značio kraj rata, već početak šire destabilizacije Evrope i pokušaj revizije granica uspostavljenih posle Hladnog rata.

Izjava je data u trenutku intenzivnih diplomatskih aktivnosti u Berlinu, gde su se istovremeno sastajali ukrajinski, američki i evropski predstavnici kako bi razmatrali američki predlog "20 tačaka" za okončanje rata. U centru tih razgovora nalazila su se pitanja teritorijalnih ustupaka, bezbednosnih garancija za Ukrajinu i buduće uloge Evrope u obezbeđivanju mira. U tom kontekstu, Mercova istorijska analogija nije bila samo retorički istup, već politička poruka o granicama prihvatljivog kompromisa.

Za nemačkog kancelara, poređenje savremenog ruskog lidera sa Adolfom Hitlerom nosi izuzetnu političku i simboličku težinu. Nemačka politička kultura je decenijama svesno izbegavala ovakve istorijske analogije, ne samo iz diplomatske obazrivosti, već pre svega zbog sopstvene odgovornosti za Drugi svetski rat i zločine nacizma. Upravo zato su poređenja sa 1930-im godinama u nemačkom javnom diskursu tradicionalno smatrana krajnjom merom i retoričkom "crvenom linijom" koja se prelazi tek kada se proceni da su temelji evropskog poretka ozbiljno ugroženi. Mercov istup zato predstavlja svesno i namerno napuštanje dugogodišnje uzdržanosti, ali i pokušaj da se nemačka javnost psihološki i politički pripremi za dugotrajniji i skuplji bezbednosni angažman.

U tom smislu, rat u Ukrajini se u Berlinu više ne posmatra kao udaljeni ili regionalni sukob na istočnoj periferiji Evrope, već kao direktna pretnja evropskoj bezbednosnoj arhitekturi i samoj nemačkoj državnoj sigurnosti. Merc poručuje da se pitanje Ukrajine ne tiče samo solidarnosti ili međunarodnog prava, već opstanka poretka zasnovanog na nepovredivosti granica, principa od kojeg Nemačka, kao centralna sila Evropske unije, ima egzistencijalnu korist.

Upućivanje na Sudetsku krizu iz 1938. godine dodatno pojačava ovu poruku. Ta istorijska analogija jasno aludira na politiku popuštanja (appeasement) zapadnih sila prema Hitleru, koja je u tadašnjem trenutku bila predstavljana kao pragmatičan kompromis u ime mira, ali je u praksi otvorila put daljoj agresiji i, na kraju, globalnom ratu. Merc time implicitno upozorava da bi svaki dogovor koji legitimiše rusku kontrolu nad okupiranim teritorijama Ukrajine, bilo kroz formalno priznanje, zamrznuti konflikt ili ekonomske aranžmane, nosio rizik da se ponovi ista strateška greška.

U njegovoj interpretaciji, ustupci ne bi doneli stabilnost, već bi poslali signal da se vojna sila i kršenje međunarodnog prava isplate. Takav ishod, smatra nemački kancelar, ne bi zaustavio Rusiju, već bi podstakao dalju revizionističku politiku, povećao pritisak na istočno krilo NATO-a i dugoročno ugrozio bezbednost cele Evrope.

Ovakav stav nadovezuje se na proces započet još 27. februara 2022. godine, kada je tadašnji kancelar Olaf Šolc u Bundestagu proglasio zeitenwende - prekretnicu u nemačkoj bezbednosnoj politici. Do tada, Berlin je striktno odbijao isporuku smrtonosnog oružja u krizne regione, insistirajući na diplomatiji i ekonomskom povezivanju, naročito sa Rusijom. Simbol te politike bila je ponuda od 5.000 zaštitnih šlemova Ukrajini u januaru 2022, koja je naišla na podsmeh u Kijevu i među saveznicima.

Ruska invazija je taj okvir srušila. Nemačka je postepeno, ali odlučno prešla put od isporuke lakog pešadijskog naoružanja do slanja tenkova Leopard 2, sistema Patriot i savremenih PVO sistema IRIS-T. U tom procesu, Berlin je postao najveći evropski i drugi ukupni donator vojne pomoći Ukrajini. Razlika je, međutim, u tonu i ambiciji. Dok je Šolc zeitenwende predstavljao kao nužnu i bolnu prilagodbu realnosti, Merc je oblikuje kao dugoročnu strategiju i moralnu obavezu. Njegova poruka glasi da Nemačka ne samo da mora pomagati Ukrajinu, već mora aktivno graditi evropski sistem odvraćanja Rusije.

Za Ukrajinu, ovakav nemački diskurs ima konkretne posledice. Prvo, on jača poziciju Kijeva u pregovorima. Ako ključna evropska sila otvoreno poručuje da Rusija ne sme biti nagrađena teritorijalnim dobitkom, onda se smanjuje pritisak na Ukrajinu da prihvati rešenja koja bi dugoročno oslabila njenu bezbednost. Drugo, nemački stav ukazuje na to da vojna pomoć Ukrajini više nije privremena reakcija na krizu, već deo dugoročnog plana. Berlin sve otvorenije podržava model čvrstih bezbednosnih garancija za Ukrajinu, koje bi, i bez formalnog članstva u NATO-u, delovale kao sredstvo odvraćanja buduće ruske agresije. U tom okviru, nastavak isporuka PVO sistema, municije i oklopnih vozila postaje politički održiv i u narednim godinama.

Foto: Tanjug/AP/Markus Schreiber

Mercova oštra retorika prema Rusiji neraskidivo je povezana sa unutrašnjom transformacijom Nemačke. Najava ulaganja od 100 milijardi evra u modernizaciju Bundesvera i obaveza da se izdvaja najmanje 2 odsto BDP-a za odbranu označili su kraj dugog perioda vojne zapostavljenosti. Međutim, rezultati tog procesa su neravnomerni. Masovne isporuke opreme Ukrajini, u kombinaciji sa ubrzanim vojnim vežbama i ograničenim industrijskim kapacitetima, dovele su do privremenog pada borbene spremnosti Bundesvera, koja je početkom 2025. pala ispod 50 odsto. Problemi su duboki: spore nabavke, birokratske prepreke, nedostatak municije i decenije oslanjanja na „mirovnu dividendu“. Mercova vlada pokušava da to preokrene kroz ubrzanje procedura, dugoročne ugovore sa namenskom industrijom i jačanje evropske proizvodnje municije i PVO sistema. U tom smislu, rat u Ukrajini postaje katalizator temeljne promene nemačke vojne doktrine.

Mercova izjava ima i širi evropski odjek. Za istočnoevropske članice NATO-a, ona potvrđuje da Berlin konačno deli njihovu percepciju ruske pretnje. Za zapadnu Evropu, to je poziv da se napusti iluzija da je stabilnost moguća bez ozbiljne vojne moći. A za Moskvu, to je jasan signal da su odnosi sa Nemačkom, nekada ključnim ekonomskim i političkim partnerom, nepovratno promenjeni.

Ujedno, ovakva retorika legitimiše jačanje evropske strateške autonomije u oblasti odbrane, posebno u trenutku kada se u Vašingtonu sve češće postavlja pitanje dugoročne američke posvećenosti evropskoj bezbednosti.

Izjava Fridriha Merca da se Putin "neće zaustaviti" nije samo istorijska analogija, već politička deklaracija. Ona označava konsolidaciju nemačkog stava da je rat u Ukrajini centralno bezbednosno pitanje Evrope i da kompromisi koji nagrađuju agresiju vode ka novim sukobima. Za Ukrajinu, to znači snažniju i dugoročniju podršku ključnog evropskog aktera. Za Nemačku, to znači definitivno napuštanje posleratnih tabua. A za Evropu u celini, to znači ulazak u novu fazu bezbednosne politike u kojoj odvraćanje i vojna spremnost ponovo postaju temelj stabilnosti.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)