Zašto Tramp želi minerale iz Ukrajine?

Istraživač organizacije Novi treći put Mijat Kostić u autorskom tekstu za Newsmax Balkans analizirao je predloženi sporazum o mineralima koji bi SAD dao privilegovan pristup ukrajinskim resursima.

Autor:  

Mijat Kostić

|  

06.03.2025. 16:37

Zašto Tramp želi minerale iz Ukrajine?

Nedavni sukob između predsednika SAD Donalda Trampa i ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog privukao je veliku pažnju. Dok su neki spekulisali da je njihov nesporazum povezan sa diplomatskim tenzijama, izveštaji ukazuju da je glavni uzrok predloženi sporazum o mineralima koji bi SAD dao privilegovan pristup ukrajinskim resursima retkih zemalja.

Trampova administracija je već ranije pokazivala interesovanje za osiguravanje strateških mineralnih resursa, što se najbolje pokazalo u predlogu o otkupljivanju Grenlanda od Danske. Pored strateške važnosti za smanjenjivanje ruskog vojnog uticaja na Arktiku, kupovina Grenlanda je motivisana i delom zbog njegovih bogatih nalazišta retkih metala.

Ključni razlog za agresivnije zaokretanje kursa SAD u odnosu prema svojim NATO saveznicima leži u tome što je prioritet Trampove administracije hladnoratovsko nadmetanje sa Kinom, koja dominira globalnim tržištem retkih zemnih elemenata i drugih kritičnih minerala. Trampu je bitnije da prestigne Kinu na ovom polju od očuvanja savezničkih odnosa sa evropskim krilom NATO i u stom svetlu treba tumačiti i "siledžijski" odnos prema Ukrajini.

Retki metali poput neodimijuma i cerijuma su neophodni za vojnu industriju, radare i mikročipove, dok titanijum igra ključnu ulogu u proizvodnji aviona i raketnih sistema. Litijum i grafit su od suštinskog značaja za baterije i električna vozila, ali i dronove koji su ključni na ratnom polju, što čini ove resurse strateški važnim u budućim tehnologijama u kojima Amerika želi da prestigne Kinu.

Ukrajina je bogata značajnim rezervama minerala, uključujući retke metale poput titanijuma, grafita, litijuma i uranijuma. Ovi resursi su uglavnom koncentrisani u oblasti poznatoj kao "Ukrajinski Štit", koja se proteže duž desne obale reke Dnjepar.

Prema procenama Ukrajinskog geološkog instituta, Ukrajina poseduje oko pet odsto svetskih rezervi kritičnih sirovina, što je čini ključnim igračem u globalnoj industriji mineralnih resursa. Među najvažnijim resursima je grafit, sa oko 19 miliona tona dokazanih rezervi, što bi Ukrajinu moglo pozicionirati među pet najvećih proizvođača ovog minerala u svetu.

Grafit je ključna komponenta za proizvodnju baterija za električna vozila, zbog čega je Trampova administracija uvela visoke carine na grafit iz Kine kako bi se smanjila zavisnost od kineskog snabdevanja.

Ukrajina takođe poseduje trećinu svih evropskih rezervi litijuma, vitalne komponente za proizvodnju baterija, a u čijoj proizvodnji trenutno dominiraju kineski giganti poput CATL ili BYD. Ključne litijumske lokacije u zemlji uključuju oblasti u blizini Berdjanska i Donjecka, od kojih su neke pod ruskom kontrolom, što dodatno komplikuje eksploataciju.

Pored toga, Ukrajina je jedan od najvećih proizvođača titanijuma, metala koji se koristi u konstrukciji aviona, elektrana i vojne opreme. Pre invazije, njen globalni udeo u proizvodnji titanijuma bio je nešto malo ispod 10 odsto, dok Kina drži gotovo 50 odsto svetskog tržišta.

Pored ovih resursa, Ukrajina poseduje značajne rezerve retkih elemenata, uključujući neodimijum i cerijum, koji su ključni za proizvodnju oružja, radara, mikročipova, LED svetala i drugih visokotehnoloških uređaja.

Predloženi sporazum imao je za cilj da američkim kompanijama obezbedi prioritetan pristup ukrajinskim resursima retkih metala. Ipak, Zelenski je na kraju odbio sporazum, izražavajući zabrinutost da je previše jednostran.

Ključni elementi nacrta sporazuma uključivali su model podele prihoda, prema kojem bi SAD dobile 50 odsto ponovljenih prihoda od eksploatacije minerala u Ukrajini. Sporazum se nije odnosio samo na minerale, već je obuhvatao i naftu, gas, luke i drugu infrastrukturu.

Predviđeno je da Ukrajina omogući pristup svojim resursima sve dok ne otplati 500 milijardi dolara, što je mnogo više od 175 milijardi dolara pomoći koju su SAD do sada obezbedile. Takođe, sporazum je predvideo da se svi pravni sporovi rešavaju po zakonima države Njujork, a Ukrajina bi se odrekla suverenog imuniteta.

Glavni problem u ovom dogovoru bio je nedostatak preciznih podataka o pravoj vrednosti mineralnih resursa u Ukrajini. Procene su bile veoma različite. Tramp je tvrdio da Ukrajina poseduje 500 milijardi dolara vredne rezerve retkih metala. "New York Times" je procenio ukupno bogatstvo ukrajinskih minerala na 11,5 triliona dolara, dok je "Washington Post" sugerisao neverovatnih 26 triliona dolara.

Međutim, mnogi stručnjaci smatraju da su ove cifre preuveličane zbog oslanjanja na zastarele geološke studije. Pored toga, geopolitički značaj retkih metala dodatno komplikuje situaciju. Kina dominira globalnim tržištem retkih metala, kontrolišući 60 odsto rudarenja i čak 90 odsto prerade. SAD žele da diverzifikuju svoje snabdevanje, ali Ukrajina, sa svojim nedovoljno istraženim rezervama, predstavlja rizičnog partnera.

Da je sporazum prošao, imao bi ozbiljne političke i ekonomske posledice i za Ukrajinu i za SAD. Za Ukrajinu, sporazum bi značio rizik od ekonomske kolonizacije, pri čemu bi zemlja izgubila značajnu kontrolu nad sopstvenim resursima. Iako bi možda obezbedio kratkoročnu podršku SAD, on bi ograničio sposobnost Ukrajine da u budućnosti pregovara o povoljnijim dogovorima. Za SAD, iako je obezbeđivanje izvora retkih metala strateški prioritet, oslanjanje na Ukrajinu moglo bi biti problematično zbog rata i nestabilnog investicionog okruženja.

Sa druge strane, kineska dominacija u industriji retkih metala predstavlja ozbiljan bezbednosni izazov za SAD, jer se mnoge ključne tehnologije, uključujući vojnu opremu i mikročipove, oslanjaju na ove sirovine. Kina je već koristila svoju dominaciju na tržištu kao geopolitički alat, uvodeći izvozna ograničenja SAD i Evropskoj uniji, što dodatno podstiče Vašington da pronađe alternativne izvore snabdevanja.

Iako Ukrajina poseduje značajno mineralno bogatstvo, njegovi stvarni potencijali ostaju neizvesni. Odbijeni sporazum naglašava oprezan pristup Ukrajine stranim investicijama i kontroli resursa, dok istovremeno odražava širu globalnu konkurenciju za retke metale. Kijev koristi svoje resurse kao ključnu pregovaračku kartu u pokušaju da osigura američku podršku, ali nesigurna teritorijalna kontrola i geopolitičke kalkulacije otežavaju donošenje dugoročnih odluka.

Ukoliko se Kina i dalje bude ponašala kao dominantni igrač u industriji retkih metala, pritisak na Ukrajinu i Zapad da obezbede alternativne izvore snabdevanja samo će rasti. Budućnost odnosa između SAD i Ukrajine po ovom pitanju zavisiće od spremnosti obe strane da pronađu balans između strateških interesa i ekonomske suverenosti.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)