(VIDEO) Doktori o eutanaziji u emisiji GrađaNIN: Postoje aktivna i pasivna, u Srbiji su obe krivično delo

Eutanazija je i dalje tabu tema u Srbiji. Dr Ivana Marković, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu i dr Jovan Babić, redovni profesor etike sa Filozofskog fakulteta objasnili su za Newsmax Balkans da postoje pasivna i aktivna eutanazija.

Autor:  

D. A.

|  

02.05.2025. 22:05

(VIDEO) Doktori o eutanaziji u emisiji GrađaNIN: Postoje aktivna i pasivna, u Srbiji su obe krivično delo

Sekcija za istoriju medicine Srpskog lekarskog društva u Beogradu je nedavno održala veliki naučni skup pod nazivom Eutanazija "pro et contra", dakle za ili protiv. Kako su rekli, neposredan povod za organizaciju ovog skupa je prednacrt građanskog zakonika Republike Srbije koji sadrži odredbu kojom se dopušta pravo na dostojanstvenu smrt.

"Što se tiče eutanazije, najpre treba reći da nije svaka eutanazija eutanazija. Postoji aktivna eutanazija, kada nekoga lišavate života da biste mu, prosto rečeno, prekratili muke. Tu je i pasivna eutanazija, to je kada prekidate mere koje bi vodile produženju života neke osobe", izjavila je dr Ivana Marković.

Kako je pojasnila, aktivna eutanazija je kod nas u potpunosti zabranjena.

"Imamo krivična dela koja se time bave. Prema članu 117 Krivičnog zakonika, to je lišenje života iz samilosti. To je kada nekoga lišite života kada se steknu određeni uslovi. To bi mogao da čini lekar, medicinsko osoblje itd. Druga varijanta jeste kada nekome pomognete u samoubistvu, što je takođe krivično delo kod nas iz člana 119 Krivičnog zakonika. Obe varijante su kod nas zabranjene", napomenula je naša sagovornica. 

Foto: Milena Đorđević

Prema njenim rečima, predviđene kazne su od šest meseci do pet godina zatvora za lišenje života iz samilosti. 

"Ako se steknu uslovi za ovo krivično delo u kombinaciji sa navođenjem i pomaganjem u samoubistvu, u smislu da se radi o licu koja se nalazi u ozbiljnom krivičnom u teškom stanju, a ono lice iskaže ozbiljan izričit zahtev, onda je tu kazna ista, odnosno od šest meseci do pet godina za osnovni oblik, kada tog stanja nema, a kada ga ima, od tri meseca do tri godine", objasnila je ona. 

Razlika u navođenju i pomaganju pri samoubistvu

Dr Jovan Babić objašnjava da kod eutanazije postoji bitna razlika između toga da li se navodi na samoubistvo ili se pomaže. 

"Ako je samoubistvo prestalo da bude inkriminisano, pa je u domenu slobode, onda nije lako inkriminisati pomaganje u onome što je inače legitimno. Znači možeš sam, ali je sasvim uverljivo da se može desiti da možeš sam u principu, a zapravo ne možeš, pa da ti treba pomoć - što je pomoć. S druge smo imali navođenje u Kaliforniji, kada se čovek hvalio da može da izvrši samoubistvo, a devojka mu je rekla da ne sme jer je kukavica, sa daljine ga je telefonom navodila na to, ubeđujući ga da to i izvrši", rekao je dr Babić. 

Foto: Milena Đorđević

Međutim, pitanje je, kako kaže, da li se to može tako precizno 'uhvatiti', jer pravo je s jedne strane egzaktno, s druge strane grubo.

"Grubo je u dva smisla, od kojih jedan je sasvim očigledan da ne može predvideti sve slučajeve i da će prilike kasnije naići na slučaj koji nije pokriven, pa će u tom slučaju njegova primena biti kontraproduktivna ili besmislena", izjavio je.

Dr Marković je objasnila da, iako učestvujete u nečemu što je nekažnjivo, odnosno u samoubistvu, kod nas to predstavlja krivično delo. 

"Što govori o tome da kod nas postoji izuzetno strogo rešenje. Što se tiče pojedinih država gde je eutanazija dozvoljena, negde je dozvoljena pasivna, negde čak i aktivna. Što se aktivne eutanazije tiče, prva država koja je to dozvolila jeste Holandija 2001. godine, odmah potom Belgija 2002. godine, a najpoznatija u svemu tome jeste vrlo verovatno Švajcarska, koja je dekriminalizovala 1942. godine asistirani suicid, odnosno pomaganje u samoubistvu, ono što je kod nas i dalje krivično delo", dodala je naša sagovornica.

Doktor Babić naveo je primer lekara i slučajeva eutanazije.

"Ako sam lekar i mislim da treba pomoći nekom pacijentu koji je na aparatima i mogu da pritisnem dugme, da isključim taj aparat, a mogu isto tako da izvadim utikač, što je potpuno jednako isključivanje aparata. Međutim, može se desiti da je taj utikač slučajno ispao na trenutak i da je aparat napravljen tako da može više sati da funkcioniše. I ja kao lekar vidim da je to ispalo i ništa ne uradim, to bi onda spadalo po definiciji u pasivne takozvane eutanazije, a zapravo je i u jednom i drugom slučaju ono što sledi stvar moje odluke", objasnio je.

Gostovanje dr Ivane Marković i dr Jovana Babića pogledajte u videu:

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)