(VIDEO) Oko 5.000 pacijenata u Srbiji na dijalizi: "Nemamo dovoljno vremena, to je naš glavni problem"

Naša zemlja i dalje ostaje na dnu evropske tabele po broju donora organa - na milion stanovnika imamo ih manje od pet, dok susedna Hrvatska ima više od 30 i nalazi se u vrhu liste, uz Španiju, koja je na prvom mestu. 

Ograničeno pravo na rad, slobodu kretanja i pristup terapiji uz mali broj transplantacija oslikavaju težak i zabrinjavajući položaj pacijenata na dijalizi među kojima je i 29-oro dece. 

Prema podacima Instituta za javno zdravlje dr Milan Jovanović Batut iz septembra ove godine, prosečan pacijent ima 62 godine. 

Unapređenje njihovog položaja kroz zdravstveni, socijalni i privredni sistem ključno je ne samo za njih, već i za njihove porodice i društvo u celini. Potrebna je hitna sinergija i otvoren društveni dijalog kako bi osigurali dostojanstvo i ravnopravnost svih pacijenata.

Ovo su sve zaključci panel diskusije "Dostojanstvo za sve", organizovane da se ukaže na specifične izazove sa kojima se suočavaju pacijenti sa nevidljivim invaliditetom, posebno oni na dijalizi.

"Mogu vam reći da nemamo dovoljno vremena, dijaliza zahteva mnogo vremena. Traje četiri sata, plus putovanje do centra i povratak kući, što je oko pet i po sati. Nedostatak vremena je jedan od glavnih problema u našim životima", rekla je za Newsmax Balkans Svetlana Knežević, pacijentkinja koja je na dijalizi i na listi čekanja za transplantaciju.  

Bez pristupa savremenoj terapiji

Prema Ustavu  i međunarodnim ugovorima koje je Srbija ratifikovala, država je obavezna da građanima osigura pravo na najviši mogući standard zdravstvene zaštite. 

"Pacijenti koji su u riziku da postanu osobe sa telesnim invaliditetom nažalost, u Srbiji nemaju pristup savremenoj terapiji, kao u drugim zemljama", rekao je Vladica Ilić iz Beogradskog centra za ljudska prava. 

U većem riziku da budu neprepoznate

Sve osetljive društvene grupe su vrlo slojevite i unutar svake postoji niz specifičnosti zbog kojih su dodatno ranjive. Osobe sa nevidljivim invaliditetom su u većem riziku da budu neprepoznate. 

"Da bi se boljitak video, potrebno je vreme, kontinuiran rad, posvećenosr više sektora, to je dinamičan proces podložan kako pozitivinim, tako i negativnim posledicama", navela je Svetlana Đorđević iz Ministarstva za ljudska i manjiska prava i društveni dijalog. 

Ono oko čega su svi saglasni je da je potrebno hitno naći rešenje za unapređenje položaja pacijenata na dijalizi. 

Komentari (0)