Kada je američki predsednik Donald Tramp maja 2025. godine započeo svoju spektakularnu turneju po Bliskom Istoku, region je bio u neizvesnosti. Tramp je sleteo u Rijad, gde je održan veliki samit sa liderima arapskog sveta, a potom nastavio posete Abu Dabiju i Dohi. Mediji su prenosili slike crvenih tepiha, parada i strateških sastanaka, ali iza tog, naizgled čisto propagandnog sjaja krila se dublja agenda: izgradnja novog bezbednosnog i ekonomskog poretka u regionu. U trenutku kada Vašington traži načine da smanji direktno prisustvo na Bliskom Istoku, ova turneja je predstavljala pokušaj da se odnosi redefinišu u duhu partnerstva, a ne protektorata.
Trampov cilj nije bio samo da potvrdi američko prisustvo, već i da osnaži lokalne aktere kako bi mogli samostalno da se nose sa pretnjama – pre svega sa Iranom – dok SAD preusmeravaju resurse i pažnju ka Indo-Pacifiku i nadmetanju sa Kinom. Ideja o "samoodrživom Bliskom Istoku" postaje ključni element nove strategije: region stabilan iznutra, sposoban da se sam brani, ali u tesnoj ekonomskoj i tehnološkoj povezanosti sa Zapadom.
U tom širem okviru, najznačajniji i najvredniji sporazum bio je onaj sa Saudijskom Arabijom — saveznikom koji već decenijama igra ključnu ulogu u američkoj bliskoistočnoj strategiji. Vredan čak 600 milijardi dolara, ovaj sporazum obuhvata širok spektar sektora: od infrastrukture i energetike, preko veštačke inteligencije, pa sve do vojne industrije. U fokusu je i ulaganje od 20 milijardi dolara u izgradnju i razvoj AI centara i moderne energetske infrastrukture u SAD, što ukazuje na rastuću ulogu Rijada kao investicionog partnera, a ne samo kupca američke opreme.
Međutim, najviše pažnje privukao je vojni segment sporazuma. Saudijska Arabija je potpisala najveći ugovor o oružju u istoriji bilateralnih odnosa sa SAD – vredan 142 milijarde dolara – kojim se predviđa kupovina borbenih aviona, sistema za protivvazdušnu odbranu, raketne tehnologije i modernizacija postojećih vojnih kapaciteta. Ovi ugovori uključuju i direktnu saradnju sa vodećim američkim kompanijama poput Lockheed Martina, Raytheona, Northrop Grummana i General Dynamicsa. Uz isporuku opreme dolazi i transfer znanja, obuka saudijskih vojnih stručnjaka i lokalna proizvodnja određenih komponenti, što sve ukazuje na promenu paradigme: od zavisnosti ka samostalnosti.
Dodatno, BAE Systems i Boeing će imati ključnu ulogu u logistici i održavanju saudijskih sistema, dok je deo opreme predviđen za sklapanje u saudijskim fabrikama. Na ovaj način, SAD ne samo da osiguravaju višedecenijsku lojalnost strateškog partnera, već i pomažu u razvoju njegove vojne industrije. Time se otvara put da Saudijska Arabija postane regionalni bezbednosni akter sposoban da deluje nezavisno od prisustva američkih trupa.
Zašto su ove cifre važne? Zato što one označavaju prelazak sa vojne sile na ekonomsku moć kao dominantan alat američkog uticaja. Umesto da interveniše, Vašington gradi mrežu tehnoloških i infrastrukturnih saveza koji služe kao bedem protiv kineskog širenja. Saudijska Arabija, iako sve otvorenija za kineske investicije u prethodnim godinama, ovim sporazumom signalizira strateško okretanje Zapadu — što je geopolitička pobeda za SAD.
Rijad zauzvrat dobija mnogo. U svetlu ambicioznog plana "Vision 2030", Saudijcima su potrebni pouzdani partneri za modernizaciju ekonomije, diversifikaciju prihoda i tehnološki razvoj. S obzirom da se Kina često posmatra kao partner koji nudi kapital bez političkih uslova, ali i bez transparentnosti, američki model zasnovan na privatnom sektoru, inovacijama i visokoj tehnologiji deluje kao atraktivnija opcija za dugoročne ciljeve monarhije.
Ono što ovaj sporazum čini posebno važnim jeste njegova višeslojnost. On istovremeno jača ekonomsku saradnju, osigurava bezbednosni okvir i pozicionira SAD kao neizostavnog aktera u transformaciji regiona. Trampova administracija ovde koristi ekonomsku saradnju ne samo kao izvor profita, već i kao sredstvo odvraćanja Kine. Ulaganjem u američku tehnologiju i vojnu industriju, Saudijska Arabija direktno finansira projekte koji treba da održe američku dominaciju u odnosu na kinesku konkurenciju.
Pored toga, ovaj model odražava i širu taktiku Vašingtona: osnaživanje regionalnih partnera kako bi mogli samostalno da odgovore na bezbednosne izazove, dok se američka vojska i diplomatija sve više fokusiraju na Indo-Pacifik. U tom kontekstu, Saudijska Arabija se pozicionira kao stub regionalne stabilnosti, rame uz rame sa Izraelom, koji već godinama ima sličnu bezbednosnu i tehnološku saradnju sa SAD. Time se stvara regionalna protivteža iranskom uticaju, bez potrebe za direktnim američkim angažovanjem u svakom konfliktu.
Ne treba zanemariti ni simbolički aspekt. U trenutku kada Kina sve više nastupa kao lider Globalnog juga, sposobna da ponudi kredite, infrastrukturu i političku neutralnost, SAD vraćaju igru na svoj teren – tržišne efikasnosti, inovacija i strateških partnerstava. Saudijski dogovor šalje poruku ne samo Pekingu, već i ostalim zemljama Bliskog Istoka: SAD su i dalje tu, spremne da sarađuju, ali pod novim uslovima – gde je ekonomski savez osnova političke lojalnosti.
U tom svetlu, Saudijska Arabija postaje model "novog saveznika" — zemlje koja ne zavisi od američke vojske, već ulazi u dublju simbiozu kroz ekonomiju i tehnologiju. Time se i redefiniše pojam američkog liderstva u svetu: manje utemeljen na direktnom vojnom prisustvu a više na vojno-tehnološkim investicijama.
Za Trampa, koji je više puta kritikovao troškove američkih intervencija i zalagao se za „fer“ odnose sa saveznicima, ovaj pristup predstavlja praktičnu manifestaciju njegovog spoljnopolitičkog pragmatizma. Njegova vizija Bliskog Istoka nije više region konflikta, već tržište mogućnosti — za američke firme, radnike, ali i širu geopolitičku arhitekturu.
Ukoliko se ovaj model pokaže uspešnim, moguće je da će i druge zemlje regiona slediti sličan kurs, balansirajući između Pekinga i Vašingtona, ali sa sve više ekonomskih argumenata u korist SAD. U svakom slučaju, sporazum sa Saudijskom Arabijom otvara novo poglavlje u američko-arapskim odnosima — poglavlje u kome se nafta sve manje pominje, a tehnologija i infrastruktura sve više.
Na taj način, Bliski Istok se pretvara iz pozornice sukoba u geopolitičku osovinu budućnosti, a Saudijska Arabija postaje ključni zupčanik u mašineriji buduće američke strategije.
Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:
Pratite nas na društvenim mrežama:
Komentari (0)