Kako su se razvijali odnosi Saudijske Arabije i SAD i gde im je budućnost?

Odnosi između Saudijske Arabije i Sjedinjenih Američkih Država spadaju među najdugotrajnije i najstrateškije bilateralne veze na Bliskom Istoku.

21.11.2025. 19:24

Kako su se razvijali odnosi Saudijske Arabije i SAD i gde im je budućnost?
Foto: Tanjug/AP/Evan Vucci

Njihova dinamika se tokom decenija menjala, ali je uvek počivala na jedinstvenom spoju energetike, bezbednosti i geopolitičkih interesa. Od četrdesetih godina prošlog veka, kada su se Frenklin Delano Ruzvelt i kralj Abdulaziz sreli na palubi američkog ratnog broda "USS Quincy", taj odnos se zasnivao na nekoj vrsti implicitnog dogovora: američka podrška i bezbednosni kišobran u zamenu za stabilan pristup saudijskoj nafti i političku koordinaciju u regionu. Kroz skoro čitav 20. i početak 21. veka ovaj odnos je uz periodične manjkavosti funkcionisao.

Međutim, poslednju deceniju karakterišu promene koje su zahvatile i globalnu energetiku i regionalnu bezbednosnu arhitekturu, a koje nisu zaobišle ni ovaj region. Saudijska Arabija se menja iznutra zahvaljujući planu "Vizija 2030", globalno tržište nafte je fragmentisanije nego 1970-ih ili 1980-ih, a uloga Kine kao ekonomskog partnera Rijada raste iz godine u godinu. U tom kontekstu, ovogodišnji povratak Donalda Trampa u Belu kuću otvario je jedno novo poglavlje, posebno jer se njegovi pogledi na Bliski Istok, energetiku i bezbednost razlikuju ne samo od Bajdena, već delom i od tradicionalne američke diplomatije.

Ipak, današnji trenutak je delom proizvod i nekih novijih problema i spornih pitanja. Napad na SAD 2001. godine, u kojem je većina otmičara bila saudijskog porekla, duboko je narušila poverenje između dve sile. Strateški interesi su svakako bili jači od emotivnih elemenata, jer je Vašington i dalje računao na saudijsku saradnju u borbi protiv Al Kaide, dok je Rijad zavisio od američkih bezbednosnih garancija. Tokom Obaminog mandata došlo je do prvih ozbiljnijih strateških razmimoilaženja. Nuklearni sporazum sa Iranom (JCPOA) 2015. godine Saudijci su doživeli kao američko približavanje njihovom najvećem regionalnom rivalu u Teheranu. U sirijskom ratu, Rijad je smatrao da je Vašington svuše neodlučan sa svojom politikom. Istovremeno, američka proizvodnja energenata iz škriljaca je naglo porasla, što je smanjilo energetsku zavisnost SAD od Bliskog Istoka i generalno od naftnog uvoza. Sve to stvorilo je utisak da su američko-saudijske veze izgubile centralno mesto koje su imale tokom Hladnog rata.

Foto: Tanjug/AP/Mark Schiefelbein

Dolazak Donalda Trampa 2017. godine prvi put je preokrenuo taj trend. Njegov prvi veliki međunarodni put bio je upravo u Saudijsku Arabiju, što je samo po sebi nosilo snažnu simboliku. Trampova administracija gledala je na odnose sa Rijadom kroz prizmu transakcionalnosti: podrška, oružje i politički kišobran u zamenu za kupovine, investicije i strateško partnerstvo protiv Irana. Za Mohameda Bin Salmana, u tom trenutku mladog i ambicioznog prestolonaslednika, Trampov pristup bio je izuzetno povoljan. Dok su evropski lideri i američke demokrate kritikovali saudijske poteze, od rata u Jemenu, preko hapšenja u hotelu Ritz-Carlton, do ubistva novinara Kašogija, Tramp je ostao čvrsto na liniji "posao je posao". Njegova izjava da SAD ne mogu da izgube "stotine milijardi dolara i hiljade radnih mesta" zbog jednog incidenta bila je jasna poruka da je strateški savez jači od moralnih dilema.

Iako je Trampov prvi mandat bio period saudijskog jačanja u Vašingtonu, dolazak Džoa Bajdena 2021. ponovo je preokrenuo atmosferu. Bajden je tokom kampanje obećavao da će Saudijsku Arabiju tretirati kao "pariju", upravo zbog Kašogija. U praksi je to bilo ublaženo zbog realpolitike, poput pretnje globalne energetske krize, rata u Ukrajini, potreba za usklađivanjem cene nafte, ali je ton ostao hladan. Rijad je otvoreno pokazivao da ne želi da bude američki saveznik po svaku cenu kao nekada. U nekoliko ključnih trenutaka Saudijci su odbili američke zahteve da povećaju proizvodnju nafte, a nastavili su saradnju sa Rusijom u okviru OPEC+. Takođe su intenzivirali odnose sa Kinom, posebno u investicijama, telekomunikacijama i energetskim tehnologijama. Sve je to učvrstilo percepciju da je saudijsko-američko partnerstvo već ušlo u multipolarni režim, odnosno da se dešava saradnja tamo gde se interesi preklapaju, ali bez nekadašnje automatske lojalnosti.

Ponovni dolazak Donalda Trampa sada potencijalno menja dinamiku treći put u dve decenije. Za razliku od Bajdena, Tramp ne doživljava odnose sa Saudijskom Arabijom kroz moralne ili ljudskopravaške parametre. Njegov pogled na svet je striktno transakcionalan: ako partner donosi korist, podrška je opravdana. To u praksi znači nekoliko ključnih stvari za Rijad. Prvo, Tramp će verovatno podržati dalje naoružavanje Saudijske Arabije i ne očekuje se da će blokirati velike ugovore kao što su napredni PVO sistemi, bespilotne letelice i precizno navođeno oružje. Iako postoje kontroverze oko transfera američkih stelt aviona F-35 ka Rijadu, zbog sumnji transfera tehnologije ka Kini, izvesnije je da će se ta kupovina realizovati u nekom formatu nego da neće. Drugo, Tramp gotovo sigurno neće pritiskati Saudijce oko unutrašnjih reformi, kritika medijskih sloboda ili slučajeva poput Kašogija. Treće, očekuje se veća koordinacija protiv Irana, s obzirom na njegov oštar stav prema Teheranu i mogućnost da potpuno ukine ili ignoriše preostale delove sporazuma iz Obamine ere.

Višeslojnost trenutne situacije ipak ne nestaje time što se u Belu kuću vratio prijateljski raspoložen predsednik. Saudijska Arabija se u međuvremenu promenila. Mohamed bin Salman vodi politiku strateške autonomije, u kojoj se balansira između SAD, Kine i Rusije. Rijad želi američku zaštitu i tehnologiju, ali želi i kineske investicije, a rusku saradnju u energetici neće žrtvovati. Tramp bi mogao da pokuša da "vrati" Saudijsku Arabiju u čvršći američki blok, ali to više nije jednostavno kao pre deset godina. Istovremeno, saudijsko-izraelski odnosi ostaju veliki znak pitanja. Tramp bi voleo istorijski sporazum koji bi Arabiju i Izrael povezao u formalni savez, ali rat u Gazi i saudijski pregovori oko palestinskog pitanja čine to izuzetno komplikovanim korakom. Za MBS bi takav dogovor imao smisla samo ako donosi snažne bezbednosne garancije i praktične koristi, koje bi Tramp verovatno bio spremniji da ponudi nego Bajden.

Foto: Tanjug/AP/Alex Brandon

U energetici se može očekivati period u kojem će SAD i Saudijska Arabija ponovo koordinirati svoje poteze. Trampova politika favorizuje visok obim američke proizvodnje nafte i gasa, ali mu odgovara i stabilna cena koja čuva energetske kompanije profitabilnim. Saudijci, s druge strane, žele predvidljivost i prihode koji održavaju finansiranje "Vizije 2030". Trampov tim nema ideološku averziju prema fosilnim gorivima, pa je potencijal za energetsko partnerstvo veći nego pod demokratama. Međutim, ključni test biće OPEC+ odnos sa Rusijom. Da li bi Tramp uskoro tražio da se Saudijska Arabija jasnije udalji od Moskve u ovom domenu? Verovatno bi, ali pitanje je da li bi MBS pristao, posebno jer mu ravnoteža između velikih sila donosi geopolitičku snagu.

Danas, sa povratkom Trampa, odnosi SAD i Saudijske Arabije deluju stabilniji nego prethodnih godina, ali i složeniji nego tokom Hladnog rata ili Trampovog prvog mandata. Više ne postoji jednostavan "nafta za bezbednost" model. Rijad želi da ostane partner SAD, ali ne želi da bude zavisan isključivo od Vašingtona.

Tramp želi jasne, merljive koristi, ali će se suočiti s realnošću da Saudijska Arabija više nije u poziciji da slepo prati američke interese. U tom spoju novih ambicija i starih veza, najverovatniji scenario jeste odnos koji će biti blizak, pragmatičan i operativan, ali ne i bezrezervno saveznički.

U svetu u kojem Bliski Istok ostaje arena nadmetanja velikih sila, ova relacija će ostati jedna od ključnih osovina globalne politike samo u novom, modernizovanom i znatno fluidnijem obliku.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)