(FOTO) Kad život piše romane: Kako je književnica Slavica "rođena pre nego začeta"

Slavica Đurić Sedlarević sanjala je da postane advokat, po profesiji je ekonomista, a po vokaciji pisac. Njen prvi roman "Rođena pre nego začeta" istinita je priča o dvema ženama, jednoj koja rađa i poklanja dete drugoj koja ne može da ima svoje. To dete je sagovornica portala Newsmax Balkans.

21.06.2025. 08:05

(FOTO) Kad život piše romane: Kako je književnica Slavica "rođena pre nego začeta"

Slavica je za Newsmax Balkans govorila o svom stvaralaštvu, ali i jedinstvenoj životnoj priči koju je pretvorila u besmrtno delo.

Sve u njenom životu ima tonalitet bajke, deluje kao fikcija, a zapravo je stvarnost.

Pisanje je zavolela još u osnovnoj školi i, kako kaže, čini joj se da je čitavog života pisala.

"Uvek sam nešto pisala, ali neverovatnom brzinom sam krenula da uobličavam misli u dela tek 2019. godine. Pisanje je odlazak u moj svet gde carujem, perom stvaram i ostavljam večni trag kroz dela", navela je književnica.

"Mene sama priča juri"

Govoreći o izvorima nadahnuća, naša sagovornica istakla je da je inspiriše sve što je okružuje.

"To može biti jedan susret, jutra, pogled, mir, tišina. Ipak, najviše od svega inspiriše me ono što čovek nosi u sebi, a ne na sebi, jer dobro je večno i neprocenjivo bogatstvo", naglasila je Đurić Sedlarević.

Foto: Slavica Đurić Sedlarević

Književnica je istakla da nije pisac koji istražuje, nego se prepušta osećaju koji izvor nadahnuća budi u njoj.

"Mene sama priča juri. Najnovija knjiga "Tajne pariskih ulica" nastala je kada sam bila kod sestre u Parizu. Tu me je inspirisao beskućnik koji leži pored najelitnijih lokala u Jelisejskim poljima. Sve ima i drugu stranu, pa tako i grad svetlosti i ljubavi", ukazala je sagovornica.

Slavica je dosad napisala šest knjiga - romane "Rođena pre nego začeta", "Vir ljubavi", "Zaveslaji života", "Napiši neku i za mene", "Tajne pariskih ulica" i zbirku pesama "Izvorska vila"

"Rođena pre nego začeta"

Kako je sagovornica istakla u razgovoru za naš portal, sve duguje jednoj knjizi, od koje je morala da počne da bi stigla dovde.

Ta knjiga je po mnogo čemu posebna, neobična i inspirisana istinitim događajima.

Romanom "Rođena pre nego začeta" Slavica je stupila na književnu scenu.

Delo simboličnog naziva donosi nam priču o dvema jetrvama, koje su živele u kućama koje je delila samo kapija, i koje su se iskreno volele i poštovale.

Starija (u romanu Anđa) nije mogla da ima decu, iako je to silno želela, dok je mlađa (u romanu Vida) rađala jedno za drugim.

Neobjašnjiva ljubav i poštovanje nagnale su ih na nesvakidašnji plan i zavet.

Vida je rodila dete i poklonila ga Anđi. To dete je naša sagovornica Slavica (u romanu Iskra).

"Početak moje knjige kaže da sam stvorena i tkana od mašte. Majka koja me je odgajila i kojoj sam dala ime Anđa jer je anđeoski snevala da se ostvari u ulozi majke, dugo je pokušava da dobije dete, skoro deset godina, to ju je opsedalo i mnogi su govorili da je sve bezuspešno. Kad je došla mlađa jetrva, koju sam nazvala Vida jer je dala dete i videla veličinu svog podviga, počela je da rađa jedno za drugim. To je mučilo Anđu, ali bile su jako bliske", naglasila je Đurić Sedlarević.

Naša sagovornica kaže da je priču mogla da sagleda iz drugog ugla, ali da bi to bilo neuporedivo sa činom i zavetom dve žene.

"Iako je tu zapravo brat bratu dao dete, stavila sam akcenat na njih dve jer su one heroine koje su iznele to što je neverovatno i neshvatljivo. Ja to nikad ne bih uradila, ali u to vreme poštovanja za njih je to bilo normalno. One su to uradile iz ljubavi, a rizik je postojao na obema stranama. Ova koja je dala dete nije mogla da zna kako će se ona koja nije osetila da dečje srce kuca ispod njenog ponašati prema njemu i da li će moći da ga voli kao rođeno. A opet, samo ova druga zna koje je sve strahove nosila u sebi zbog toga", pojasnila je Đurić Sedlarević.

Slavica je istakla da joj je majka koja ju je odgajila pružila sve ono što je čuvala za svoje rođeno i sanjano dete.

"Pružila mi je sve najbolje što je mogla. Moja biološka majka je u mojim očima velika jer se nije mešala u život majke koja me je podigla. Sećam se samo toplog pogleda u njenim očima, ali nikad nisam osetila neku sumnju, one su dale zavet i ispoštovale ga do kraja", istakla je ona.

"Biološka mi je dala život, ali sve drugo dugujem majci koja me je podigla"

Dodala je da uvek postoje oni koji sumnjaju da možeš da voliš majku koja te nije rodila, a da budeš ravnodušan prema onoj koja ti je dala život.

"Biološka mi jeste dala život, ali sve drugo dugujem majci koja me je podigla i ona je moja jedina", naglasila je naša sagovornica.

Osvrnuvši se na proces pisanja, rekla je da su reči same navirale i da je knjigu lako napisala, bez osećaja težine ili teskobe.

"Nije mi bilo teško da pišem nego da se odlučim da počnem s pisanjem. Porodica je bila inicijator. Mog muža je fascinirao moj stav i poseban odnos prema mojoj životnoj priči", naglasila je Đurić Sedlarević.

"Iza svake reči stojim ja"

Knjigu je napisala za šest meseci.

"Iza svake reči stojim ja, nisam želela da unosim mišljenja drugih o toj priči jer bi to bila poluistina. Kada je majka koja me je podigla umrla, žene su se otvarale i pričale, ali sam unela samo svoje zapažanje jer sa svojim roditeljima nikad nisam pričala na tu temu i kada sam saznala. Bilo mi je bitno da prenesem sve autentično, nisam imala pravo da nešto uradim drugačije", napomenula je ona.

Konstatovala je da je velika odgovornost pisati istinu.

Istinu o svom rođenju saznala sa 15 godina

Književnica je jednoga dana saznala istinu, ali ne želeći da pokvari zakletvu dveju žena, nikada im to nije otkrila.

"Istinu sam saznala sa kao petnaestogodišnjakinja, ali bila sam zrela za svoje godine. Saznala sam kada sam otišla da uzmem izvod iz matične knjige rođenih. Zapravo, na njemu nisu pisala imena mojih bioloških roditelja, ali su se radnice u opštini gurkale kada su me videle i počele su da komentarišu", priseća se naša sagovornica.

Slavica nije pomislila da potraži objašnjenje i da otkrije svoje saznjanje.

"Kroz mene je prostrujio neki neodređen osećaj, pomislila sam samo da ja neću drugu majku i da mi ta druga ništa ne znači. To ne bi bilo moje jer sve ono najlepše sam doživela od nje. Kad je bura emocija prošla ja sam samo još više volela i grlila moju majku", navela je Slavica.

Foto: Slavica Đurić Sedlarević

Naša sagovornica je svesna da bi mnogi drugačije postupili.

"Razumela sam, nisam se ni sa kim konsultovala, niti sam htela da se nosim s tim da pored svega što su prošle pokvarim nešto mojim komentarima. Ne bih saznala ništa što bi promenilo ili učinilo moj život boljim. Kad mi je majka umrla, nisam dala da trun padne na nju. Biološka je tada bila živa, ali moje ruke nisu mogle prema njoj", pojasnila je književnica.

Na sahrani majke koja ju je odgajila bilo je, kako ističe, nekih komentara koji su je pogodili.

"Pored onih dobrih i čistih, uvek ima i onih zlobnih. Neki su me pitali da li mi je umrla majka ili strina. To me je pogodilo. Možda sam najviše i zbog toga napisala knjigu", ispričala je Slavica.

Mentalitet i kulturu Istoka nije lako razumeti

Pozornica na kojoj se pojavljuju glavne junakinje romana jeste mesto Istok, na Kosovu i Metohiji.

Kako Slavica kaže, za razumevanje postupka njenih junakinja neophodno je razumeti duh tog područja.

"Htela sam da čitaocima približim te odnose. Istok je nešto posebno i teško je razumeti taj mentalitet i kulturu koja je tamo postojala. Vrlo je specifičan, van svih okvira. To mesto je odraz ljubavi, poštovanja i odricanja. Tu ljudi nisu imali nikakvog interesa, ali se znao red. Bilo je malo surovije kada je reč o životu u zajednicama, slušao se domaćin, znalo se ko vodi glavnu reč, ali su se svi lepo slagali, volele su se tetke, strine, jetrve. To je bilo jedno neraskidivo zajedništvo", istakla je Slavica.

Njena dela prelaze granice naše zemlje i osvajaju srca mnogih.

"Porodica je moja snaga, moć i oaza sreće, ali čitaoci su mi vetar u leđa. Stizali su mi razni utisci sa svih strana, koji su me naterali da se zapitam da li je to moguće. To je lepeza različitih karaktera, profila, profesija, a svako se složi sa tim da je ljubav svemoćna, a dobro neprocenjivo bogatstvo. Dobro je dar posebnih", zaključila je naša sagovornica.

Slavičinim knjigama izlečili depresiju 

Dodala je da joj mnogi pišu kako su se izvukli iz depresije, da im je inspiracija za sreću, da je doživljavaju bliskom i da se posle pročitanih knjiga osećaju preporođeno.

"To je najveća nagrada, i te kako me čini ponosnom, srećnom i inspiriše za nova dela", zaključila je Đurić Sedlarević u razgovoru za naš portal. 

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)