Proizvodnja iz vetroenergije jeftinija nego iz fosilnih goriva: Kako se dogodila britanska revolucija u energiji vetra

Proizvodnja iz vetroenergije jeftinija nego iz fosilnih goriva: Kako se dogodila britanska revolucija u energiji vetra

Programski direktor Novog Trećeg puta Dimitrije Milić u autorskom tekstu za Newsmax Balkans piše o Velikoj Britaniji i energiji vetra.

13.04.2026. 18:17

Preuzmi Newsmax Balkans aplikaciju

Newsmax Balkans aplikaciju možete preuzeti sa Google Play i App Store-a.

Newsmax App
AppStore GooglePlay

U poslednje dve decenije, Ujedinjeno Kraljevstvo je izvelo jednu od najbržih i najdoslednijih energetskih tranzicija među razvijenim ekonomijama.

Ova država je uspela u pretvaranju energije vetra iz marginalnog izvora u stub svog elektroenergetskog sistema.

Ono što je početkom 2000-ih bila skromna i tehnološki ograničena niša, danas predstavlja ključni segment proizvodnje električne energije, sa udelom koji u pojedinim periodima prelazi i 40 odsto ukupne proizvodnje.

U čemu leži faktor uspeha

Ovaj zaokret nije bio slučajan, niti spontan, već rezultat dugoročnog strateškog planiranja, regulatorne stabilnosti i jasne političke volje da se zemlja udalji od fosilnih goriva, pre svega uglja.

Jedan od osnovnih faktora uspeha leži svakako u prirodnim prednostima koje Ujedinjeno Kraljevstvo poseduje. Kao ostrvska država sa dugom obalom i izloženim položajem prema Atlantskom okeanu i Severnom moru, Britanija ima izuzetno povoljne uslove za razvoj vetroenergije, naročito u takozvanom "offshore" segmentu.

Vetar na otvorenom moru je stabilniji i snažniji nego na kopnu, što omogućava veću efikasnost i predvidljivost proizvodnje.

Upravo je razvoj offshore vetroparkova postao ključna komponenta britanske strategije, pri čemu su projekti u Severnom moru među najvećima na svetu, kako po kapacitetu, tako i po tehnološkoj sofisticiranosti.

Pored geografskih faktora, presudnu ulogu odigrala je i javna politika, odnosno zakoni i uredbe koje su različite vlade donosile.

Sofisticirani sistemi balansiranja i upravljanja mrežom

Britanska vlada je još početkom 2010-ih uspostavila sistem aukcija poznat kao "Contracts for Difference (CfD)", koji je investitorima garantovao stabilnu cenu električne energije tokom dužeg vremenskog perioda.

Ovaj model je značajno smanjio investicioni rizik i privukao ogromne količine privatnog kapitala u sektor obnovljivih izvora energije.

Stabilnost regulatornog okvira i jasno definisani ciljevi, poput obaveze dostizanja neto nultih emisija, stvorili su poverenje investitora i omogućili kontinuitet razvoja, bez naglih promena pravila igre koje često karakterišu druge zemlje.

Važan element britanskog uspeha jeste i razvoj infrastrukture i institucionalnih kapaciteta, a koji je važan preduslov za ekspanziju obnovljivih izvora energije.

Nacionalna mreža je modernizovana kako bi mogla da apsorbuje varijabilne izvore energije, a značajna sredstva su uložena u interkonekcije sa evropskim tržištem električne energije.

Istovremeno, razvijeni su i sofisticirani sistemi balansiranja i upravljanja mrežom, koji omogućavaju stabilnost sistema uprkos velikom učešću vetra. Time je razbijen čest argument protiv obnovljivih izvora, a to je da su nepouzdani i da ugrožavaju stabilnost snabdevanja.

Konkurentna i jeftinija

Rezultat ove kombinacije prirodnih prednosti, pametne politike i tehnološkog razvoja jeste dramatičan pad učešća uglja u proizvodnji električne energije.

Dok je početkom 2010-ih ugalj i dalje imao značajnu ulogu u britanskom energetskom miksu, danas je praktično eliminisan. Poslednje termoelektrane na ugalj su zatvorene ili su u procesu gašenja, čime je Ujedinjeno Kraljevstvo postalo jedna od prvih velikih ekonomija koja je uspela da gotovo potpuno izbaci ovaj energent iz upotrebe.

Ovaj proces nije bio rezultat jedino ekoloških ambicija, već i ekonomske logike, jer je kroz vreme proizvodnja pomoću vetra postala konkurentna, pa čak i jeftinija od proizvodnje iz fosilnih goriva.

Dodatni faktor koji je ubrzao tranziciju jeste i pad cena tehnologije na globalnim tržištima.

Tokom poslednje decenije, troškovi izgradnje vetroparkova, posebno offshore projekata, značajno su opali, zahvaljujući tehnološkom napretku, ekonomiji obima u proizvodnji vetroturbina i razvoju globalnih lanaca snabdevanja.

Veće turbine, bolji materijali i efikasniji procesi instalacije doveli su do toga da vetroenergija postane jedan od najjeftinijih izvora nove proizvodnje električne energije.

Britanija je, kao rani usvojilac ove tehnologije ("early adopter" fenomen), uspela da kapitalizuje ovaj trend i dodatno ubrza širenje kapaciteta u svojoj zemlji.

Pitanje dugoročne industrijske strategije

Ipak, uprkos impresivnim rezultatima u relativno kratkom roku, britanski model nije bez slabosti. Jedna od najčešćih kritika odnosi se na činjenicu da Ujedinjeno Kraljevstvo nema snažnu domaću industriju proizvodnje vetroturbina.

Dok su zemlje poput Danske i Nemačke razvile globalno konkurentne kompanije u ovom sektoru, britansko tržište u velikoj meri zavisi od stranih proizvođača.

Među najvažnijim dobavljačima nalaze se evropski i azijski giganti, dok Kina sve više dominira globalnim tržištem proizvodnje turbina, kako po obimu, tako i po ceni.

Ovo otvara pitanje dugoročne industrijske strategije i potencijalne zavisnosti od spoljnog snabdevanja u ključnom sektoru energetske tranzicije, a kroz vreme i ključnom sektoru kada se radi o samoj proizvodnji električne energije.

Ova zavisnost naravno ima i šire geopolitičke implikacije.

Bilans britanske tranzicije ka vetroenergiji ostaje pozitivan

Kako vetroenergija postaje centralni stub energetskih sistema, kontrola nad tehnologijom i lancima snabdevanja dobija na značaju i u političkoj sferi.

U tom kontekstu, dominacija kineskih proizvođača predstavlja izazov za evropske zemlje, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, koje moraju da balansiraju između ekonomskih koristi i strateških rizika.

Pitanje razvoja domaće industrije ili bar diversifikacije dobavljača postaje sve relevantnije, posebno u kontekstu sve izraženijih globalnih tenzija i fragmentacije tržišta zbog manjka političkog poverenja, sve češćih carinskih barijera i težih tehnoloških transfera.

Foto: Pixabay

Uprkos ovim izazovima, ukupni bilans britanske tranzicije ka vetroenergiji ostaje izuzetno pozitivan. Zemlja je uspela da smanji svoju zavisnost od uvoza fosilnih goriva, poveća otpornost energetskog sistema i značajno redukuje emisije ugljen-dioksida.

Ova transformacija nije jedino ekološki, već i ekonomski i strateški uspeh, koji pokazuje kako kombinacija jasne vizije, stabilne politike i tehnoloških inovacija mogu da dovedu do dubokih strukturnih promena u roku koji je razuman i predvidiv.

Ukupno gledano, britanska energetska revolucija zasnovana na vetru predstavlja primer kako jedna razvijena i globalno velika ekonomija može relativno brzo da pređe sa sistema zasnovanog na fosilnim gorivima na održiviji model.

Na ovaj način je Ujedinjeno Kraljevstvo ne samo smanjilo emisije i unapredilo životnu sredinu, već i povećalo svoju energetsku suverenost i otpornost na globalne šokove.

U svetu u kojem energija postaje sve važnije geopolitičko pitanje, ovakav model može da posluži kao inspiracija, ali i kao podsetnik da tranzicija nije samo tehnički, već i duboko politički i strateški proces koji menja čitave ekonomije i način na koje funkcionišu energetski sistemi na kojima se baziraju.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)