Rašković Ivić u Sintezi o gubitku sina: Moj Jovan je bio nasmejan dečak, naše duše će se nekada sresti

Svaki dan imam tugu i bol, ali naučila sam sa tim da živim. Vera mi pomaže da shvatim da naš rastanak nije definitivan, naše duše nekada će se sresti, potresne su reči psihijatra Sande Rašković Ivić o gubitku sina Jovana, koji je izvršio samoubistvo.

Autor:  

G. M.

|  

04.03.2025. 22:45

Rašković Ivić u Sintezi o gubitku sina: Moj Jovan je bio nasmejan dečak, naše duše će se nekada sresti

U ispovesti novinaru i publicisti Luki Mičeti, autoru i voditelju emisije "Sinteza", Rašković Ivić govorila je o tome kako je moguće preživeti gubitke najbližih članova porodice – oca, supruga i sina.

Ona je to svoje iskustvo uobličila kroz nedavno objavljenu knjigu "Život ide dalje", kojom objašnjava kako uspomene mogu da osvetle tamu gubitka, ali i da budu putokaz za budućnost.

"Ideja za pisanje knjige nije potekla od mene, nego od Dubravke Vujanović iz izdavačke kuće Vukotić Medija. Razgovarale smo o gubicima. Bila sam u početku malo zabrinuta, jer sam do sada pisala knjige sa isključivo psihijatrijskom tematikom. Ovo je trebalo da bude čitljiva studija o bolu gubitka, pa i za ljude koji nemaju stručno obrazovanje o psihijatriji", kazala je Rašković Ivić.

Printscreen: Newsmax Balkans

Ona je januara 2022. izgubila sina Jovana, koji se sa prozora stana u centru Beograda bacio na pločnik.

"Jovan je bio fasciniran fenomenom smrti, fenomenom Tanatosa. Još kao dečak je sa sestrom Anom vodio o rasprave o smislu života. Pritom je uvek bio vedar i nasmejan dečak. Uočila sam da previše razmišlja o tome, ali ta njegova radost i vedrina, veliko društvo koje je imao, mene su donekle umirivali. I ja sam kao mlada bila fascinirana fenomenom smrti, ali na malo drugačiji način. Kod mene je bilo više straha, a kod njega je više bilo istraživanja granica slobode", ispričala je Rašković Ivić.

Dodala je i da je njen sin Jovan imao ljubav za sve ljude.

"Sada vidim da je najmanje voleo sebe, a daleko više sve druge. Svom detetu ne možete da budete psihijatar. Kad mi je policija došla ujutru, pitala me da li imam sina, ja sam potvrdno odgovorila. Mislila sam da je izašao napolje. Krevet je bio nenamešten, prozor otvoren. Nagla sam se i videla ga dole kako leži. Mislila sam da on dole samo leži. Setila sam se onda lica svoje trudne ćerke i svoja dva unuka i to me je sprečilo da se ne bacim za svojim Jovanom. Tada mi nije ni palo na pamet da bi to bio greh", potresno je ispričala o svom bolnom iskustvu sagovornica Sinteze.

Zahvalna je, dodaje, za svaki sat i dan koji je provela sa Jovanom.

"Ljubav nema kraj, ona je tu, ne gubi se. Moje dete je ostalo deo mene. Svaki dan imam tugu i bol, ali naučila sam sa tim da živim. Vera mi pomaže u tome da shvatim da rastanak naš nije definitivan, nego će se naše duše nekada sresti. Svakog koga zagrlim, kao da grlim Jovana kroz njih. Čovek treba da bude zahvalan za krst koji mu da Bog", navela je Rašković Ivić.

"Pronaći smisao i gde ga nema"

Vrlo je ambiciozno "prevazilaženje bola", navela je sagovornica Sinteze.

"Taj bol za vlastitim detetom ne može da nestane i to je najgore nešto što se može desiti roditelju. Međutim, treba se naučiti živeti sa tim bolom, a sve te faze učenja su poruka moje knjige. Kako pronaći smisao i kad ga nema, to je suština same knjige", rekla je ona.

Osvrnula se i na to kako je uopšte došlo do toga da napiše knjigu.

"Kad sam krenula da pišem knjigu, stavila sam celu lepezu gubitaka – od kuće, ljubimca, pa do posla. Kod nekih situacija, kao što je gubitak važnih figura, pošto sam imala ta isksutva, mislila sam da je najpoštenije da o tome pišem. Nije mi bilo lako da 'kožu izvrnem naopako', iako sam psihijatar, ali sam dobro razumela šta radim, kao i potrebu da budem iskrena do kraja. Ta moja iskrenost je prepoznata, pa osećam i mir kada čujem da se neko pronašao u mojoj knjizi", ukazuje gošća Sinteze.

Političke okolnosti razvoda prvog braka

Prvi gubitak o kom je pisala u knjizi je razvod od prvog supruga, koji je bio Hrvat, a u vreme kada su dva naroda zaratili 90-ih godina prošlog veka.

Printscreen: Newsmax Balkans

"Nisam se bavila detaljima oko tog razvoda, više sam posvetila toj temi oko priče o izbeglištvu i razbijanju porodice. Politički okvir našeg razvoda bio je važan, jer sam ja ćerka Jovana Raškovića. On nije mogao da prihvati da bude Raškovićev zet, a ja sam sledila svog oca, dok je suprug sledio svoje neke ideje. To, dakle, nije bio razvod u klasičnom smislu po kom se drugi razvode, već posledica isključivo političkog okvira", objašnjava Rašković Ivić.

Smrt supruga Aleksandra 

Drugi suprug Aleksandar Ivić, kako ističe, bio je ljubav njenog života.

"Jako smo se lepo slagali, imali smo mnogo zajedničkih interesovanja. Bio je to čovek koji je umeo da me nasmeje, imala sam uz njega osećanje potpune pripadnosti i potpune slobode. On je bio matematičar, bavio se teorijom brojeva. Podržavao je moje opredeljenje za politiku", rekla je Rašković Ivić.

Ispričala je i da je u početku jako teško podnela njegovu smrt.

"Kad je umro, došle su i dve njegove ćerke i mi smo ga obukle, a kad je trebalo da zapalimo sveću, trebalo mi je vremena da se setim gde držim sveće. Sin je potom svom drugu pričao da nam stan liči na kapelu, da mama stalno pali sveće. Bila sam jednom na groblju i tad sam odjednom osetila veliku zahvalnost što sam ga uopšte upoznala, što smo imali dete. Shvatila sam koliko bi moj život bio siromašniji bez njega", navela je Rašković Ivić u ispovesti za Newsmax Balkans.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)