Indija i Kina u borbi za južnoameričke minerale

Istraživač organizacije Novi treći put Dragoslav Rašeta, u autorskom tekstu za Newsmax Balkans, analizira kako se države bore za južnoameričke minerale.

27.09.2025. 13:33

Indija i Kina u borbi za južnoameričke minerale

"Bliski istok ima naftu; Kina ima retke zemne metale" su bile reči Denga Sjaopinga tokom Južne turneje 1992. godine, kada se Kina nalazila na političkom i ekonomskom raskršću. Tri decenije kasnije, ove reči zvuče kao proročanstvo s obzirom da industrijska moć svetskih sila danas počiva podjednako na njenim proizvodnim kapacitetima i fabričkim pogonima, koliko i na bogatstvima koja leže ispod zemlje.

Retki zemni metali, zajedno sa bakrom i litijumom, danas predstavljaju ključ za energetsku tranziciju, a zahvaljujući dominacijom uspostavljenom još ranih 2000-ih nad celokupnim lancima snabdevanja ovih elemenata, Peking uživa ogromnu prednost kada su u pitanju tehnologije budućnosti.

Sa druge strane, njen sused i geopolitički rival Indija je kasno ušla kako u proces zelene tranzicije tako i u borbu za sve važnije tržište električnih vozila. U rebalansiranju te jednačine, Nju Delhi gleda ka planinskim lancima Južne Amerike u nadi da izgradi trajnu industrijsku autonomiju i smanji zavisnost od njegovih kompetitora.

Indijski "vrh koplja" čini KABIL (Khanij Bidesh India Ltd), koje predstavlja zajednički poduhvat tri državne rudarske kompanije, osnovan 2019. godine sa jasnim ciljem da pronađe i obezbedi Indiji kritične sirovine delovanjem širom sveta. Najveći napredak je do sada ostvaren u saradnji sa Argentinom, zatim Čileom i Bolivijom koje čine dva kraka "litijumskog trougla".

Baza kupaca i baterije za električna vozila

Nakon niza potpisanih memoranduma na pokrajinskom nivou sa Katamarkom i Huhujem, KABIL je počeo i sa istraživanjima; prvo sa litijumskim projektom veličine 15.700 hektara u Katamarki, na severozapadu Argentine. Ova investicija sama po sebi neće uzdrmati svetska tržišta, ali kupuje Indiji mesto za stolom i šansu za sticanje tehničkog znanja u izvođenju ovakvih operacija.

U februaru 2025. godine, napori su se produbili sporazumom između vlada kojim se indijska Korporacija za istraživanje minerala povezuje sa vlastima Katamarke, sa ciljem proširenja istraživanja, kreiranja dugoročne potrošnje i usklađivanja standarda održivog rudarstva.

Za Argentinu, željnu da poveća sopstvenu proizvodnju nakon godina nedovoljnih investicija usled ekonomske nesigurnosti, Indija nudi diverzifikaciju iz baze kupaca koji "pripadaju" kineskoj orbiti. Za Indiju, nagrada je deriskiran pristup sirovinama koje su neophodne za proizvodnju baterija za električna vozila.

Kada je u pitanju Bolivija, Nju Delhi primenjuje drugačiju strategiju. Indija i Bolivija 2019. godine potpisale su sporazum koji krči put za snabdevanje litijum karbonatom i planira proizvodnja baterija unutar Indije. Za politički osetljiv Salar de Ujuni su decenijama bili zainteresovani strani "udvarači".

Kineski i ruski konzorcijumi su brže napredovali u pregovorima, ali je Indija nastavlja da održava diplomatske odnose i prezentovala se kao dugoročni partner. Napore Indije i drugi velikih sila u Boliviji bi mogao da osujeti rastući "resursni nacionalizam" koji poslednjih meseci dominira političkim centrima u La Pazu koji bi mogli znatno da uspore sve ove procese.

Zalihe bakra

Nju Delhi je angažovao i svoj privatni sektor kada je u pitanju Čile, u nadi da će uspeti da osigura obilate zaliha bakra, ali i novootkrivenih terbijuma i disprozijuma, koji su kritični resursi za vojnu industriju, naročito za proizvodnju navalnih radara i projektila. Santjago i Nju Delhi su eksplicitno naveli kritične minerale za stub njihovog novog ekonomskog sporazuma.

Indija putem državnih ENAMI-ja, odnosno Codelc-a kupuje čileanski litijum i bakar, dok je glavni igrač privatnog sektora Adani grupa, koja otvara jednu od najvećih topionica bakra na svetu u Gudžaratu. Adani je dogovorio uvoz koncentrata bakra iz Čilea i Perua u okviru kombinacije dugoročnih i kratkoročnih ugovora; 2025. godine je najavio direktan ugovor o snabdevanju sa Codelco-om za oko 200.000 tona godišnje. Ovde je reč o širem naporu da se veći deo lanca snabdevanja povuče u Indiju jer bi topljenje kod kuće u isto vreme podržalo i proizvođače elektronike, energetske opreme i obnovljivih izvora energije, a i smanjilo rizik od potencijalnih, iznenadnih uvoznih šokova.

Brazil dominira niobijumom

Iako Modi nije uspeo za sada da "šarmira" Lulu na samitu BRICS-a i G20 i obezbedi potpisivanje sporazuma o saradnji, Brazil ostaje verovatno najprimamljiviji partner za Indiju u celoj Južnoj Americi. Brazil se nalazi na trećem mestu kada su u pitanju svetske zalihe retkih zemnih metala - dominira niobijumom, metalom važnim za proizvodnju super aloja čelika i poluprovodnika, a ima i značajne zalihe cerijuma i neodimijuma koji su važni za vetroturbine, baterija za električna vozila i dronove.

Brazil želi investitore i tehnološke partnere koji mu mogu pomoći da izgradi industriju magneta od početka do kraja nezavisnu od Kine dok Indija traži takođe nekineske izvore oksida retkih zemalja i eventualne magnetne resurse za svoj sektor vetroenergije i električnih vozila. Pragmatična odluka bi ovde podrazumevala Brazil u ulozi dobavljača i koinvestitora, a Indiju kao kupca velikog obima i rastuću industrijsku veliku silu.

Foto: MUP Republike Srbije

Sve se ovo, naravno, odvija u dugoj senci kineske superiornosti. Tokom prve dve decenije 21. veka, kineske firme su kupovale enormne količine bakra iz Anda, finansirale ekvadorske i peruanske rudnike, preuzele udele u argentinskim litijumskim nalazištima i usavršile crnu veštinu prerade na sredini proizvodnje kod kuće. U Čileu, Kina je dominantan kupac izvoza minerala, a širom prethodno spomenutog "Trougla", kineski sporazumi o otkupu su ugrađeni u finansiranje projekata.

"Južnoamerički gambit" 

Pored svih prepreka, "južnoamerički gambit" predstavlja zlatnu priliku za Indiju jer svaka tona argentinskog litijuma koja završi u indijskog fabrici katoda, svaki čileanski brod sa bakrom koji pristane u Mundru i svaki brazilski tovar retkih zemnih minerala koji zaobiđe kinesku preradu predstavlja malu pobedu Indije i preraspodelu moći u ekonomiji novih tehnologija.

Za Latinsku Ameriku ulazak ozbiljnog novog investitora i kupca će dovesti do boljih uslova, diverzifikovanijeg tržišta i razvoja domaćih ekonomija.

Za Indiju primarna nagrada predstavlja neku vrstu strateškog prostora za disanje odnosno šansu za ubrzanu industrijalizaciju za koju joj ne treba dozvola od Kine. Za ostatak sveta, "multipolarnija" energetska i mineralna mapa smanjuje šanse da jedan akter može da iskoristi retke zemne metale kao geopolitičko oružje.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)