Takođe, ubrzo su na internetu postale viralne fotografije i snimci italijanskih policajaca koji su nosili neku vrstu puške iz "naučno-fantastičnih filmova".
Bio je ovo verovatno i prvi put da se van svetskih konfliktnih zona može videti nova generacija sistema za obaranje i neutralisanje dronova još dok su na velikoj udaljenosti u vazduhu.
Dronovi iz štampača
Zapravo, "svemirsko oružje" koje su nosili italijanski policajci je bio sistem Watson Plus, kompanije CPM. Ovakvi sistemi se nazivaju Counter UAS, tj. radi se o elektronskim sistemima koji su montirani u kućište koje podseća na standardne puške, kako bi mogle da budu usmerene u pravcu dolazećeg drona.
Italijanski proizvođač napominje da je ceo sistem "veoma lagan i jednostavan za korišćenje", a u suštini on ometa radio vezu između drona i njegovog operatora ili pak GNSS satelitske signale za planiranje leta, ako je reč o autonomnoj letelici.
Ova kompanija takođe proizvodi i manju verziju ovog sistema, pod imenom Wilson Plus, koji je veličine nešto većeg poluautomatskog pištolja, a funkcioniše na sličan način kao i veći Watson.
U ponudi su i fiksni sistemi, za montažu na zgrade, manje objekte i svuda gde se želi sprečavanje preleta bespilotnih letelica. Sistem ima snagu signala od 30 vati po frekvenciji koju ometa, a može ometati 12 različitih frekvencija (koje se najčešće koriste za upravljanje dronovima) istovremeno. Operatori ne moraju ni biti blizu sistema, jer se on kontroliše putem IP mrežne veze i posebnog softvera za nadgledanje.
Ovaj sistem nije jedinstven - zapravo, na tržištu postoji čitav niz sličnih rešenja, a njihova popularnost je naročito skočila nakon početka sukoba u Ukrajini, gde se pokazalo da su i veliki dronovi (UAV bespilotne letelice) i mali dronovi podjednako opasni. Šta više, sukob u Ukrajini je na neki način dao i "vetar u leđa" svetskoj industriji dronova. Gotovo da trenutno nema veće kompanije iz oblasti bezbednosti koja ne proizvodi ili razvija neku vrstu drona ili autonomne letelice.
Takođe, u Ukrajini su poslednje dve godine naročito počeli da se koriste "modifikovani" dronovi - letelice namenjene snimanju, na koje su postavljene različite vrste eksploziva. Takođe, razvijena i je čitava industrija tzv. dronova iz štampača, kod kojih se sa avio-ram letelice proizvodi od specijalne plastike u 3D štampačima.
Nakon što se proizvede avio-ram, na njega se dodaju različite vrste motora, senzora, kamera i druge elektronike za komunikaciju. Delovi za ovakve "uradi sam" dronove su naširoko dostupni širom interneta, na specijalizovanim web sajtovima, kao i direktno od proizvođača na svim većim kineskim onlajn prodavnicama. Takođe, na kineskim prodavnicama je dostupno i na stotine modela kompleta delova za letelice koje korisnik samo treba da sastavi.
Zakonske odredbe se razlikuju među državama, ali je, generalno gledano, korišćenje malih dronova ispod 250 grama u većini zemalja dozvoljeno za ličnu upotrebu, dok se veći (i veliki) dronovi moraju registrovati kod avijacijskih vlasti, kao i svaka druga letelica. Stručnjaci procenjuju da samo u SAD ima više od 1,3 miliona registrovanih malih dronova, u šta, naravno, ne ulaze veliki naoružani dronovi kojima upravlja američko Vazduhoplovstvo (USAF), niti oni koji koriste razne federalne agencije, poput DHS, FAA i CBP.
Slično je i u EU - Evropska agencija za bezbednost avio saobraćaja (EASA) navodi da danas širom Unije ima više od 1,6 miliona registrovanih dronova. EU definiše dronove nešto drugačije, kao VTOL (Vertical Take Off and Landing), dakle kao sve bespilotne letelice koje vertikalno uzleću. Na današnjem tržištu dominiraju uglavnom kvad-kopteri (dronovi sa četiri propelera), iako veće letelice imaju šest i više motora i propelera.
Sistemi protiv dronova nisu bitni samo u sferi bezbednosti zemalja i tokom sukoba, već i za obezbeđenje aerodroma, luka, te velikih sportskih i kulturnih događaja. Letovi na britanskom aerodromu Heathrow su bili delimično obustavljani još 2019, zbog primećenih dronova u blizini putničkih aviona.
Slična situacija se trenutno ponavlja širom Evrope, gde su na mnogim aerodromima otkazani letovi jer su nekoliko noći zaredom primećeni nepoznati dronovi. Za sprečavanje ovakvih aktivnosti neophodni su i posebni radari, jer su dosadašnji sistemi namenjeni velikim avionima koji ostavljaju tzv. radarski otisak, kada se signali odbiju od letelice.
Sa druge strane, većina dronova je ili toliko mala, ili napravljena od posebne vrste kompozitne plastike (ili oboje), koja ne odbija radarske signale ili one jednostavno ne bivaju detektovani. Takođe, veliki problem predstavlja i to što najnovija elektronika za dronove više ne zahteva ni ljudskog operatera, niti GPS satelitsku vezu za navigaciju, već dron leti na osnovu prethodno učitanih mapa i "inertnim" sistemom do određene unapred programirane udaljenosti.
Uz sve ovo, mnogi dronovi danas imaju i sistem za automatsko "vraćanje kući" u slučaju detektovanja ometanja ili prestanka radio ili satelitske veze. Britanska kompanija Qinetiq je razvila sistem Obsidian koji iznad aerodroma ili druge lokacije stvara neku vrstu nevidljive "radio kupole" koja može detektuje i desetak dronova u isto vreme (nazvani "rojevi dronova", eng. drone swarm). Nemačka Aaronia ima sličan sistem pod nazivom AARTOS, ali veće snage do 800 vati i dometa do 10 kilometara od aerodroma.
Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:
Pratite nas na društvenim mrežama:
Komentari (0)