Kako je Danska postala svetski gigant u svinjarstvu

Kada se govori o globalnim silama u proizvodnji svinjskog mesa, retko ko bi na prvo mesto stavio zemlju sa manje od šest miliona stanovnika. Prve asocijacije uvek su države poput Kine, Sjedinjenih Američkih Država ili neke od mnogoljudnih evropskih država.

16.02.2026. 19:47

Kako je Danska postala svetski gigant u svinjarstvu
Foto: Envato

Ipak, Danska već decenijama spada među najveće izvoznike svinjskog mesa u Evropi i svetu. Sa godišnjom proizvodnjom koja premašuje 30 miliona svinja i sa populacijom od oko samo 5,9 miliona ljudi, ova skandinavska država proizvodi pet do šest svinja po stanovniku.

U apsolutnim brojkama, to je nivo koji je uporediv sa mnogo većim ekonomijama, dok je po izvozu po glavi stanovnika Danska praktično bez konkurencije u Evropskoj uniji.

Istorijski posmatrano, danski uspon u svinjarstvu nije nov i počinje još krajem 19. veka, kada je zemlja, suočena sa padom cena žitarica i konkurencijom iz SAD-a i Rusije, preusmerila agrarnu strategiju sa ratarske na stočarsku proizvodnju.

U roku od nekoliko decenija, Danska je izgradila snažan sistem kooperativa u kom su farmeri udruživali kapital i zajednički ulagali u klanice, preradu i izvoz. Taj model se održao do danas i predstavlja temelj sektora.

Najveći prerađivač mesa, Danish Crown, danas je među najvećim kompanijama za preradu svinjskog mesa u svetu, sa prometom koji se meri milijardama evra i sa hiljadama poljoprivrednika kao suvlasnicima. Ovakva struktura već decenijama omogućava da se profit reinvestira u tehnologiju i genetiku, umesto da se odliva ka eksternim investitorima.

Danska je na ovaj način vrlo rano postala izvozno orijentisana ekonomija u sektoru mesa.

Van zemlje završi više od 80 odsto mesa

Više od 80 odsto ukupne proizvodnje svinjskog mesa završava van zemlje, prvenstveno unutar tržišta Evropske unije, ali i na tržištima Azije, posebno u Kini. Tokom perioda afričke svinjske kuge u Kini, između 2018. i 2021. godine, danski izvoz u Aziju značajno je porastao, jer je Kina izgubila desetine miliona grla i morala da nadoknadi deficit uvoznim mesom.

Danski proizvođači su zahvaljujući visokom stepenu standardizacije i zdravstvene kontrole mogli brzo da odgovore na povećanu tražnju, čime su tada dodatno učvrstili poziciju na globalnom tržištu.

Printscreen: Newsmax Balkans

Ono što Dansku izdvaja nije samo obim (iako je i on impresivan za tako malu državu), već produktivnost. Danske farme su među najefikasnijima na svetu po broju prasića po krmači godišnje. U proseku, danska krmača daje više od 33 do 35 prasića godišnje, što je znatno iznad evropskog proseka.

Poređenja radi, u mnogim državama Srednje i Istočne Evrope taj broj se kreće između 24 i 28. Ova razlika od nekoliko prasića po krmači, kada se pomnoži sa milionima grla, znači ogromnu razliku u ukupnoj proizvodnji i troškovima po jedinici proizvoda.

Sistematsko ulaganje u genetiku

Veliki deo ove efikasnosti potiče iz sistematskog ulaganja u genetiku i istraživanje. Saradnja između industrije i akademskih institucija, poput Aarhus University, omogućila je razvoj selektivnih programa uzgoja koji su fokusirani na plodnost, konverziju hrane i otpornost na bolesti.

Digitalizacija farmi dodatno povećava efikasnost, jer automatizovani sistemi hranjenja, precizna ventilacija, senzori za praćenje temperature i zdravlja smanjuju mortalitet i optimizuju rast. Produktivnost po radniku u danskom svinjarstvu zato je višestruko veća nego u mnogim konkurentskim državama, što kompenzuje visoke troškove rada u jednoj od najbogatijih zemalja Evrope, a koja ima i prilično restriktivnu politiku prema imigraciji.

Foto: Envato

Ekonomija obima zato ukupno igra ključnu ulogu. Iako Danska nema veliku teritoriju, prosečna veličina farme je visoka. Broj farmi je tokom poslednje tri decenije opadao, ali je broj grla po farmi rastao.

Konsolidacija sektora dovela je do toga da se danas proizvodnja koncentriše u manjem broju visoko specijalizovanih i tehnološki opremljenih objekata. Takva struktura smanjuje troškove po kilogramu mesa i povećava konkurentnost na izvoznim tržištima.

Državna politika imala je stabilizujuću, ali ne preterano intervencionističku ulogu. Danska je deo zajedničke poljoprivredne politike Evropske unije, ali njen model nije zasnovan na ekstremno visokim subvencijama, već na kombinaciji tržišne discipline i dugoročne regulatorne stabilnosti.

Strogi standardi bezbednosti hrane i biosigurnosti postali su konkurentska prednost, jer se dansko meso percipira kao bezbedno i visokokvalitetno, što omogućava lakši pristup zahtevnim tržištima.

Ekološki izazovi

Međutim, ekonomska snaga ovog važnog sektora dolazi i sa ekološkim izazovima. Poljoprivreda čini značajan deo ukupnih emisija gasova sa efektom staklene bašte u Danskoj, a stočarstvo je jedan od glavnih izvora metana i amonijaka. Danska je postavila ambiciozne klimatske ciljeve, uključujući smanjenje emisija za 70 odsto do 2030. godine u odnosu na nivo iz 1990.

To stavlja svinjarstvo pod snažan pritisak da smanji emisije po jedinici proizvoda. Investicije u biogas postrojenja, gde se stajnjak koristi za proizvodnju energije, postale su sve češće. Time se delimično ublažava ekološki otisak i povećava energetska efikasnost sektora, ali ovaj sektor će izvesno tek biti predmet daljeg regularotrnog pritiska.

Foto: Envato

Održivost modela zavisiće od sposobnosti prilagođavanja klimatskim zahtevima i promenama u potrošačkim navikama. U Evropi raste potražnja za biljnim proteinima i alternativama mesu, mada globalna tražnja za svinjskim mesom i dalje ostaje visoka, posebno u Aziji.

Ako se trend smanjenja potrošnje mesa u Zapadnoj Evropi ubrza, Danska će morati da dodatno diversifikuje izvozna tržišta ili da pređe ka proizvodima više dodatne vrednosti. Osim toga, geopolitički faktori takođe predstavljaju rizik.

Visoka zavisnost od izvoza znači da trgovinske barijere, sanitarni sporovi ili političke tenzije mogu da imaju direktan uticaj na prihode ovog sektora. Iskustvo sa kineskim tržištem pokazalo je koliko brzo eksterni šokovi mogu da promene tokove trgovine. Ipak, upravo fleksibilnost i visok nivo organizacije omogućili su Danskoj da tokom prethodnih kriza relativno brzo prilagodi proizvodnju i plasman.

Test održivosti

Dugoročno posmatrano, danski model pokazuje da veličina države nije presudna za uspeh u agraru. Presudni su organizacija, tehnološki napredak, institucionalno poverenje i jasna izvozna strategija.

Danska je uspela da spoji kooperativni kapitalizam sa visokotehnološkom proizvodnjom i globalnom integracijom. Sa proizvodnjom koja višestruko nadmašuje domaće potrebe i sa stabilnim pozicijama na ključnim tržištima, ona ostaje jedan od najefikasnijih proizvođača svinjskog mesa u svetu.

Foto: Envato

Ipak, naredna decenija biće test održivosti. Klimatska politika Evropske unije, promena potrošačkih obrazaca i potencijalna volatilnost globalne trgovine odrediće da li će Danska da zadrži sadašnji obim proizvodnje ili će sektor da uđe u fazu restrukturiranja.

Ono što istorija ove zemlje pokazuje jeste sposobnost prilagođavanja. Upravo ta sposobnost, a ne samo broj proizvedenih grla, verovatno će biti odlučujuća da li će Danska i u budućnosti ostati gigant u svinjarstvu uprkos svojoj maloj veličini.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)