Da li se zalivske zemlje osamostaljuju ili približavaju Americi?

Istraživač organizacije Novi treći put Mijat Kostić, u autorskom tekstu za Newsmax Balkans, bavi se turnejom američkog predsednika Donalda Trampa po Bliskom Istoku.

02.06.2025. 13:57

Da li se zalivske zemlje osamostaljuju ili približavaju Americi?

Turneja Donalda Trampa po Bliskom Istoku u maju 2025. godine označila je simbolički i strateški zaokret u američkoj spoljnoj politici. Umesto tradicionalnog modela u kome su SAD glavni garant bezbednosti u regionu putem vojnog prisustva i direktnih intervencija, nova strategija se oslanja na ekonomske, tehnološke i bezbednosne sporazume sa ključnim partnerima u Zalivu. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar nisu više samo korisnici američke zaštite – oni postaju temelj nove decentralizovane arhitekture moći koja omogućava Vašingtonu da se fokusira na globalni rivalitet sa Kinom u Indo-Pacifiku.

U središtu ove tranzicije nalazi se model „regionalnog osnaživanja“ – strateški pristup koji podrazumeva transfer tehnologije, zajedničke investicije, lokalnu proizvodnju i koordinisane bezbednosne sisteme. Trampova administracija koristi meke poluge moći – ekonomske sporazume, inovacije i strateško partnerstvo – kako bi stvorila stabilan i samoodrživ Bliski Istok, sposoban da balansira regionalne tenzije, pre svega u odnosu na Iran, bez direktne američke vojne intervencije.

Tokom posede Rijadu, Tramp je sa saudijskim prestolonaslednikom Muhamedom bin Salmanom zaključio paket sporazuma vredan 600 milijardi dolara. U fokusu su bile investicije u američku infrastrukturu i energetiku, razvoj centara za veštačku inteligenciju i – najzvučnije – ugovor o prodaji oružja vredan 142 milijarde dolara. Ovaj sporazum uključuje nabavku borbenih aviona, raketnih sistema i obuku saudijskih vojnih kadrova uz učešće kompanija kao što su Lockheed Martin, Raytheon i General Dynamics. Sve to ukazuje na strateški zaokret: Saudijska Arabija više nije samo kupac američke moći, već aktivni partner u njenom regionalnom projektovanju.

Ujedinjeni Arapski Emirati

Nakon toga, Tramp se uputio u Abu Dabi, gde je dočekan uz vojnu paradu, izložbu američko-emiratskih tehnoloških inovacija i ceremoniju potpisivanja više od 200 milijardi dolara vrednih sporazuma. Emirati su odavno pozicionirani kao progresivan i tehnološki napredan partner SAD-a, ali ovaj paket saradnje predstavlja kvalitativni iskorak – kako u ekonomskom, tako i u strateškom smislu.

Novi sporazumi sa UAE obuhvataju kupovinu 28 aviona Boeing 787 i 777, značajna ulaganja u američku industriju aluminijuma – posebno u saveznim državama poput Oklahome – kao i energetske projekte sa ExxonMobilom i Chevronom vredne ukupno 60 milijardi dolara. Poseban značaj ima sektor veštačke inteligencije i digitalne infrastrukture. Emirati su najavili otvaranje Qualcomm istraživačkog centra u Dubaiju, stratešku saradnju sa Amazon Web Services-om, i ulaganja u razvoj digitalne bezbednosti i kvantnih mreža.

Ova saradnja nije samo pitanje tržišta – ona je instrument američke tehnološke i geopolitičke dominacije. UAE se profiliraju kao ključni hab za strateške industrije budućnosti: poluprovodnike, kvantne tehnologije, kritične minerale. Na taj način, SAD dobijaju pouzdanog partnera u srcu Bliskog Istoka, sposoban da se suprotstavi kineskoj inicijativi „Pojas i put“.

Važno je istaći da Emirati ovim ulaze u ulogu tehnološkog čvorišta, ne samo za Bliski Istok, već i za Afriku i Južnu Aziju. To je u skladu sa američkom doktrinom o regionalnim liderima – partnerima koji mogu projektovati stabilnost, ali i čuvati strateške tačke dok se glavni američki napori sele ka Pacifiku. U toj viziji, Emirati preuzimaju deo odgovornosti koje su nekada imale baze i nosači aviona.

Trampova administracija je ovde jasno demonstrirala kako izgleda nova generacija savezništava: više ulaganja, manje intervencija. UAE ovim postaju ne samo klijent već i koautor američke strategije – što se najbolje vidi u činjenici da su se obavezali na desetogodišnje investicije u zajedničke istraživačke projekte u SAD, uključujući sektor energije, obnovljivih izvora i visokotehnološke industrije.

U tom kontekstu, Emirati predstavljaju „idealnog saveznika dvadeset i prvog veka“: politički stabilni, ekonomski solventni, tehnološki orijentisani i vojno interoperabilni sa NATO standardima. Za razliku od konfliktnog regiona koji su SAD nasledile posle Hladnog rata, ovde se gradi prostor sinergije – gde se američka moć ne projektuje kroz vojne baze, već kroz podatke, energiju i inovacije.

Katar

Trampova poslednja stanica bio je Katar, gde je na samitu u Dohi potpisan paket sporazuma vredan ukupno hiljadu milijardi dolara. Iako često u senci većih suseda, Katar je strateški izuzetno važan za SAD: u njemu se nalazi najveća američka vojna baza na Bliskom Istoku – Al Udeid – ali njegov značaj sada prerasta vojnu dimenziju.

Sporazumi uključuju nabavku Boing aviona i GE motora za Qatar Airways, čime se osigurava preko milion radnih mesta u SAD. Energetske i infrastrukturne projekte vode kompanije kao što su McDermott, Halliburton i Bechtel. Najzvučniji deo saradnje ipak dolazi iz sfere kvantne tehnologije – Quantinuum je sa katarskim partnerima sklopio milijardu dolara vredno partnerstvo za izgradnju kvantnog centra u Lusailu.

Bezbednosna komponenta je takođe ojačana: Katar kupuje protiv-dron sisteme i softver za sajber odbranu. Raytheon Technologies učestvuje u izgradnji komandno-kontrolnih centara, dok su sporazumi sa Palantir Technologies namenjeni detekciji terorističkih mreža i sajber pretnji. Sve to Kataru daje ulogu „tihe sile“ – logističkog, digitalnog i diplomatskog čvorišta u novoj američkoj strategiji.

Dodatni značaj dolazi iz političke funkcije Katara kao mosta prema Iranu. Kao neutralna tačka regionalne diplomatije, Doha je već posredovala u nizu sporazuma, uključujući razmenu zarobljenika i razgovore oko jemenskog primirja. Za SAD, to je šansa da se održi dijalog sa Teheranom bez otvorenih diplomatskih kanala, što može biti ključno za razbijanje kinesko-iranskog savezništva.

Kroz ekonomske i bezbednosne sporazume, Katar se transformiše iz saveznika iz nužde u strateškog partnera nove ere. Njegova investicija u SAD nije samo finansijska, već i simbolična – izraz dugoročne povezanosti i poverenja. Trampova administracija, time, uspeva da region transformiše u prostor decentralizovanog savezništva, gde svaki partner ima jasnu funkciju – od vojne odbrane, preko energetske bezbednosti, do diplomatskog posredovanja.

Katar, Emirati i Saudijska Arabija više nisu samo saveznici oni su stubovi nove arhitekture. A iza njih stoji Vašington, sve prisutniji na Pacifiku, ali i dalje oslonjen na arapske temelje.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)