Od početka svog pontifikata, papa Franja je pokazao sklonost ka pažljivim diplomatskim kalkulacijama. Ne bi bilo preterano reći da je bio otelotvorenje hrišćanskih i civilizacijskih vrednosti kao što su empatija, solidarnost i razumevanje za Drugog. Mnogi, sada već i posthumno, ističu da je on gradio mostove tamo gde drugi dižu zidove i da je koristio svoj moralni autoritet, ne za osudu, već za pronalaženje kompromisnog rešenja. Međutim, čak ni diplomatija inspirisana kantovskom hrišćanskom etikom nije rasterećena “svetovnih” izazova i realpolitike. Kontroverznost vatikanske diplomatije za vreme Franje, najbolje se ogleda u njegovom odnosu prema režimu u Rusiji.
Posebno u kontekstu rata u Ukrajini, vidi složenost njegove diplomatske filozofije – hodanje po ivici između evanđeoske poruke mira i geopolitičkih stvarnosti.
Još od prvih dana ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, papa Franja je pozivao na prekid nasilja, insistirajući na hitnim mirovnim pregovorima i humanitarnim koridorima. Međutim, ono što je izazvalo najviše polemika bila je njegova odluka da ne imenuje direktno ruskog predsednika Vladimira Putina kao agresora. Umesto oštrih reči, odlučio se za jezik opomena, poziva na savest i molitve. Kada je rekao da se “ne sme pasti u zamku bajke o Crvenkapi“ gde je jedna strana čista, a druga apsolutno zla, naišao je na žestoke kritike, pre svega iz Ukrajine. Ukrajinski zvaničnici i vernici su to doživeli kao relativizaciju agresije, dok su mnogi na Zapadu to tumačili kao izbegavanje jasne moralne pozicije.
Bitno je reći da Franjina taktika nije izraz neodlučnosti već pažljive diplomatske promišljenosti. Vatikan tradicionalno neguje neutralnost kako bi sačuvao mogućnost posredovanja u sukobima. Papa je, u tom duhu, verovao da diplomatski angažman prema Rusiji mora ostati otvoren, kako bi se u budućnosti stvorio prostor za dijalog. Održavanje linije komunikacije sa Moskvom bio je strateški pokušaj da se izbegne potpuna polarizacija hrišćanskog sveta, ali i da se ekumenski dijalog sa Ruskom pravoslavnom crkvom ne prekine u potpunosti.
U tom smislu, njegov odnos sa patrijarhom Kirilom bio je posebno važan. Uprkos dubokim teološkim i političkim razlikama, papa Franja je pokušao da zadrži ovaj kanal komunikacije otvoren. Ipak, kada je patrijarh Kiril opravdao rat u Ukrajini kao “sveti rat“, papa nije ostao nem. U razgovoru iz 2022. godine poručio mu je da ne bude "Putinov oltarski dečak", jasno ističući da duhovni autoritet ne sme biti oruđe državne politike.
Vatrogasci u Vatikanu postavili su odžak na krov Sikstinske kapele, iz kojeg će izaći beli dim kada bude izabran naslednik pape Franje, a očekuje se da izbor novog pape ne traje dugo.
U predgovoru pripremljenom za knjigu "Youcat. Love Forever", koji je napisao pre smrti, papa Franja pozvao je mlade parove da veruju u ljubav, koju je uporedio sa tradicionalnim plesom svoje rodne zemlje - Argentine.
Rimokatolička crkva i vernici oprostili su se od pape Franje koji je preminuo na Uskršnji ponedeljak, 21. aprila, u 89. godini. Ceremonija sahrane je počela u 10 sati i trajala je nešto više od dva časa kada je povorka sa kovčegom krenula ka bazilici Sveta Marija velika, mestu gde će počivati.
Ova razmena između dvojice poglavara bila je dodatno komplikovana nasleđem Havanske deklaracije, zajedničkog dokumenta koji su Franja i Kiril potpisali 2016. godine na Kubi, tokom njihovog istorijskog susreta – prvog nakon Velikog raskola 1054. godine. Ovaj dokument janvo osuđuje progon hrišćana, naročito na Bliskom istoku, i poziva na očuvanje tradicionalnih porodičnih vrednosti. Pored toga, u njemu su dve crkve iznele zajedničke stavove o protivljenju eutanaziji i abortusu, kao i zalaganju za međuverski dijalog i mir. Najvažnije od svega, zajednička deklaracija poziva na prevazilaženje istorijskih podela među crkvama i ukazuje na potrebu zajedničkog suočavanja sa sekularizacijom i moralnim relativizmom u savremenom društvu.
Iako je deklaracija predstavljala simbolički iskorak ka obnovi hrišćanskog jedinstva, njen sadržaj izazvao je burne reakcije, pre svega u Ukrajinskoj grko-katoličkoj crkvi.
Grko-katolici u Ukrajini, koji su verni Vatikanu ali istorijski ugroženi od strane Moskovske patrijaršije, kritikovali su papu jer dokument, po njihovom mišljenju, nije jasno osudio rusku imperijalnu politiku i versku represiju u Ukrajini. Smatrali su da se potpisivanjem deklaracije Franja previše približio ruskoj poziciji, čime je, makar nenamerno, umanjio patnje vernika na teritorijama pod ruskim uticajem. Naročito je sporno bilo to što se u tekstu deklaracije poziva na "prevazilaženje raskola", dok se istovremeno prećutkuju konkretne posledice ruske agresivne politike, kako vojne, tako i religijske.
Zbog toga je Ukrajinska grko-katolička crkva, i inače duboko lojalna papi, prvi put javno izrazila razočaranje, smatrajući da Rim previđa realnost njihove borbe za opstanak u senci ruskog političkog i verskog pritiska. Taj jaz između simboličkog jedinstva i političke stvarnosti ostao je bolna tačka i u godinama nakon susreta u Havani, posebno nakon 2022.
Foto: Tanjug/AP/Alessandra Tarantino
Uprkos tim tenzijama, papa Franja nije odustao od svoje vizije pomirenja. Njegov diplomatski stil ostaje dosledno pastoralan – umesto političkog jezika koristi jezik molitve, umesto osude nudi poziv na obraćenje. On ne ignoriše zlo, ali odbija da ga tretira kao konačno stanje, verujući da je u svakom, pa i najokorelijem akteru svetske politike, ostalo makar zrno savesti.
Ovakvo stanovište se može kritikovati i sa fundacionalističkih hrišćanskih i sa realpolitičkih pozicija. S jedne strane, odsustvo direktne osude Putinove agresije se kosi sa načelima kategoričkog imperativa koje se nalazi u srži hrišćanske etike osude zla. Prema rečima britanskog konzervativnog mislioca Edmunda Berka: “za trijumf zla je potrebno samo da dobri ljudi ne učine ništa.” Ili kako je to Gandi formulisao: “tišina je kukavičluk kada situacija zahteva da se stvari izgovore naglas i prema njima deluje”.
Iz realpolitičke perspektive, generalna kritika idealista je potcenjivanje moći pukog interesa nasuport etičkim načelima. Na tom tragu, stoji i kritika da papa Franjo pada u Čembrlenovu zamku, misleći da će politikom popuštanja “urazumiti” agresora. Ali kako je to novozelandski scenarsita Entoni Mekarten rekao: “ne možete urazumiti tigra ako vam je glava u njegovim ustima”. (Ovaj citat je fiktivno pripisan Čerčilu u filmu Darkest Hour) Pogotovo u momentima kada Putinov režim vidi Zapad kao Antihrista, a sukob u Ukrajini naziva svetim ratom.
S druge strane, iako mnogi kritikuju poziciju "kalkulisane tišine", ona se može porediti i sa hodanjem po minskom polju, gde svaki pogrešan korak može biti fatalan. Pogotovo u trenucima kada svetovnim liderima manjkaju diplomatski uspesi, možda je neophodno da duhovni autoriteti, poput pape Franje, ponude alterntivne pristupe i pokušaju da spreče dalju eskalaciju sukoba. U tom slučaju umesto dodatnih osuda i pritisaka koji bi "raspalili vatru", diplomatski pristup Vatikana se može pokazati konstruktivnim kada je u pitanju zaštita evropske bezbednosti i normalizacija odnosa polarizovanih strana.
Da li će istorija Franjin pontifikat upamtiti kao doba diplomatskih promašaja ili hrabrih pokušaja pomirenja – ostaje da se vidi. Ali ono što se već sada može reći jeste da papa Franja nije želeo da Crkva bude ni tiha ni slepa – već da bude prisutna, aktivna i moralno angažovana, čak i onda kada svi ostali biraju stranu.
Istorija naselja Aleksinački Rudnik koje je krajem XIX veka počelo svoje uzdizanje zahvaljujući uspešnom biznisu-kopanju uglja imalo je blistavu budućnost koja je trajala do velike nesreće 1989. godine. Tokom devedesetih naselje počinje, nakon zatvaranja rudnika, lagano da gubi svoje važno mesto u prosperitetu celog Aleksinačkog kraja. Ostaci građevina iz vremena kada je Aleksinački Rudnik bio savršeno projektovan grad za rudare i njihove porodice danas je samo mesto tragova nekog boljeg života. Ova epizoda "Dekada" donosi priču o rudarskom naselju i nadanjima onih koji se osećaju zaboravljenim.
dokumentarni
21:00
DIJAGNOZA
Od promjene trodecenijske vlasti u Crnoj Gori prošlo je pet godina. U tom periodu promijenile su se tri vlade a svi akteri koji su ih činili, iako dolaze sa različitih strana političkog spektra, jedinstveni su u ocjeni da se moglo uraditi više. Da li su iznevjerena očekivanja građana, je li Crna Gora danas slobodnije društvo u kojem se živi bolje, ili su se samo igrači promijenili dok je igra ostala ista? Na ta pitanja u emisiji Dijagnoza odgovara predsjednik Društva za političku teoriju i politiku iz Podgorice Predrag Kalezić.
Film donosi ličnu priču reditelja (Željko Mirović) i njegovih prijatelja sa kojima je služio vojni rok. Reč je o mladićima različitih sudbina, iz različitih krajeva tadašnje Jugoslavije, neposredno nakon NATO agresije 1999. godine. Dvadeset godina kasnije, reditelj Mirković odlučio je da potraži prijatelje sa kojima je svojevremeno delio vojnički hleb i da snimi priču o prijateljstvu za ceo život. Film „Vojničke ljubavi zauvek“ predstavlja vanvremensku priču o traganju za ljubavlju i smislom života ispričanu kroz dvadesetogodišnju vremensku lentu vojničkog života glavnih junaka.
dokumentarni
23:00
NEWSMAX USA-TOP STORY (R)
Prikazuje karusel dnevnih objava i najnovijih vesti, sagledanih iz svih uglova. Spoj popularnih priča i najvažnijih vesti koje ostaju vidiljive danima, često inspirisana glavnim događajem dana ili nedelje.
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić rekao je da je penzionisani komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) pukovnik Spasoje Vulević stekao uslove za odlazak u penziju još 23. marta 2024. godine, kada mu je odobren nastavak službe.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je, povodom nereda na protestu "Srbijo, da li se čujemo" u Novom Sadu, da je povređeno 11 policajaca i uhapšeno više osoba.
Košarkaška reprezentacija Srbije poražena je od reprezentacije Finske u osmini finala na Evropskom prvenstvu u Rigi rezultatom 92:86 i time je završila ovo takmičenje.
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić rekao je povodom sukoba demonstranata i policije u Novom Sadu tokom protesta "Srbijo, da li se čujemo" da je došlo do "masovnog napada na pripadnike policije", da je povređeno 13 policijskih službenika, kao i da su 42 osobe dovedene u službene prostorije.
U Briselu je održan protest u znak podrške Palestincima u Gazi i protiv izraelske vlade i akcija, a prema podacima organizatora na ulicama glavnog grada Belgije bilo je više od 110.000 ljudi, dok je policija procenila broj učesnika na oko 70.000.
Rejting predsednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa povećan je u avgustu za dva procentna poena u odnosu na jul i iznosi 44 odsto, pokazuju rezultati ankete koju je sproveo CBS News.
Glavnokomandujući ukrajinskih Oružanih snaga, Aleksandar Sirski, izjavio je da su ukrajinske trupe na dva pravca vratile pod svoju kontrolu pet puta veću teritoriju nego što su izgubile, prenose ukrajinski mediji.
Programski direktor organizacije Novi Treći Put Dimitrije Milić u autorskom tekstu za Newsmax Balkans analizira dokle je stigla evropska diversifikacija snabdevanjem naftom u odnosu na Rusiju.
Izraelske snage su u roku od nekoliko sati dva puta izvršile upad u izbeglički kamp Favar, južno od Hebrona, na okupiranoj Zapadnoj obali, prenosi Al Džazira.
Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski je, u svojoj prvoj izjavi nakon masovnih ruskih napada tokom protekle noći, pozvao saveznike da "sprovedu sve što je dogovoreno u Parizu".
Komentari (0)