U suštini, radilo se o avionima koji su bili natovareni eksplozivom, a budući da u to vreme nije bilo tehnologija za navođenje ovakvih letelica, njima su upravljali piloti-samoubice. Oni će do kraja Drugog svetskog rata postati poznati i kao Kamikaze - Božiji duhovi.
Saveznici su 1947. procenjivali da je oko 3.800 "pilota-kamikaza" izgubilo živote u različitim misijama, najvećim delom na Pacifiku. Oko 70 odsto ovakvih napada je bilo uspešno, potopivši oko 47 američkih brodova krstarica i razarača, mada je prava brojka bliža 120, kada se u obzir uzmu i brodovi za snabdevanje.
Dronovi oblikuju svetske konflikte
Osamdeset godina kasnije, tehnologija je neuporedivo napredovala, ali je termin "kamikaza" ostao kao opis samoubilačkih misija, naročito onih izvršenih letelicama. Termin se široko koristio i za samoubilačke napade Iračkih pilota na na koalicione snage u Iraku još za vreme Prvog zalivskog rata (Peščana oluja) 1991. godine.
Većina stručnjaka za terorizam smatra i napad na kule trgovinskog centra u Njujorku 11. septembra 2001. za jednu vrstu kamikaza napada, koji su izvršeni putničkim avionima.
Sukob u Ukrajini je od svog samog početka 2022 uključivao masovno korišćenje bespilotnih letelica na obe strane. Do tada, čak i u globalnim avijacijskim krugovima malo poznata turska kompanija Baykar, je praktično preko noći ušla u svetski vrh zahvaljujući svojoj bespilotnoj letelici Bayraktar TB-2, koja se pokazala naročito efikasnom protiv ruskih mehanizovanih trupa i utvrđenih položaja.
Već sredinom iste godine, ukrajinska Služba bezbednosti (SBU) je počela da koristi komercijalne (pre svega kineske) dronove za snimanje i za napade na ruske položaje, tako što bi na letelicu dodali protiv-tenkovske granate ili druge vrste eksploziva. Bio je to način da se za relativno malo novca (nekoliko hiljada dolara) unište ruski tenkovi, protiv vazdušni sistemi ili sistemi za prenos podataka, vredni milione dolara.
Iako ovakvi "dronovi-samoubice" zbog male količine eksploziva i relativno male razorne moći ne mogu u potpunosti da unište ovakve ciljeve, oni mogu da ih u značajnoj meri oštete i stave van funkcije.
Ukrajina danas koristi na desetine vrsta "uradi sam" dronova-kamikaza, koji se uglavnom proizvode u Ukrajini od široko dostupnih delova. Ovakvi dronovi "za jednokratnu upotrebu" mogu biti i neka vrsta rezervne opcije u velikim napadima na strateške mete, poput potapanja ruske krstarice "Moskva" u Crnom moru u aprilu 2022.
Ukrajina je nakon početka sukoba dobila i američke Switchblade dronove tj. leteće bombe. Stručnjaci ovakvu novu vrstu dronova nazivaju i "loitering ammuniton" - leteće eksplozivne naprave, budući da im je cilj pre svega uništavanje ciljeva, dok je snimanje samih iz meta iz vazduha te tek samo "dodatna opcija". Ukrajina je takođe u poslednje dve godine razvila i FPV-kamikaze (FPV, First Person View - pogled iz prvog lica), male dronove kojima se upravlja pomoću specijalnog kontrolera i naočara za "sintetički vid" (eng. synthetic vision), koji zbog svoje izuzetno male veličine mogu da lete i unutar zgrada i drugih utvrđenja.
Rusija je i pre početka ukrajinskog sukoba imala i razvijala nekoliko vrsta ovakvih "aero bombi", među kojima je i Kyb. Iako se tvrdilo da one imaju neku vrstu radarske nevidljivosti (stealth osobine), u Ukrajini se pokazalo da su zbog relativno male visine leta i bučnog motora lake za detekciju.
Rusija je 2023. bila prinuđena i da uspostavi saradnju sa Iranom i nabavi njihove Shahed dronove-kamikaze, koji se danas u unapređenoj formi proizvode i u zemlji, pod nazivom Geran. U avgustu ove godine ukrajinske snage su oborile jedan od ruskih Orlan-10 velikih dronova za izviđanje, koji je bio modifikovan da na krilima nosi manje dronove-kamikaze.
Suština upotrebe dronova-kamikaza je i u njihovoj ceni, koja se kreće od par hiljada dolara za "uradi sam" varijante kada se sastavljaju od delova sa tržišta, do nekoliko desetina hiljada dolara za "fabričke modele". Iako ovo deluje kao visoka cifra za minijaturnu letelicu relativno male razorne snage, ova cena je zapravo veoma povoljna u poređenju sa navođenim raketama za različite sisteme čije cene (po komadu) idu i do par stotina hiljada dolara.
Takođe, zbog svoje male veličine, jednostavno nije isplativo obarati ih skupim protiv-vazdušnim sistemima, čije su rakete takođe i relativno komplikovane za proizvodnju. Uz ovo, zahvaljujući samoj ceni dronova-kamikaza, lako je (i brzo) proizvesti ih u velikom broju, te ih odjednom lansirati na ciljeve protivnika. Neki od dronova u Ukrajini koriste i softversku platformu Ardu Pilot za navigaciju i mapiranje pozicija, kao i za upravljanje samim letom.
Koliko su dronovi-kamikaze i napredne leteće bombe bitan korak u razvoju, pokazuje i da je Kina na nedavno završenoj paradi u Pekingu prikazala prototip svog velikog nosača dronova. Nazvan Jiu Tan, ovaj veliki dron može da nosi do 100 dronova-kamikaza koji mogu da nezavisno ciljaju mete.
Takođe, manji dronovi imaju i SIGINT senzore i sisteme za otkrivanje protivničkih komunikacija i elektronskih sistema, kao i drugih dronova u vazduhu. Dronovi mogu i da "sarađuju", tj. da isti cilj napadnu iz više pravaca.
Pentagon je svestan ovakvih kineskih naprednih tehnologija, budući da je Kina daleko najveći svetski proizvođač komercijalnih dronova za snimanje i poljoprivredu - kompanija DJI je neosporno svetski lider u ovoj oblasti, kao i brojnih delova i elektronike za "uradi sam" dronove.
Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:
Pratite nas na društvenim mrežama:
Komentari (0)