Tajvan niko ne priznaje, ali ga svi brane

Susret američkog predsednika Donalda Trampa i kineskog lidera Si Đinpinga u Južnoj Koreji svetski mediji, stručnjaci i analitičari ocenjuju kao jedan od najbitnijih političkih trenutaka u ovoj godini, koji će umnogome oblikovati i međunarodnu ekonomiju i političku pozornicu u narednom periodu.

30.10.2025. 14:07

Tajvan niko ne priznaje, ali ga svi brane
Foto: Tanjug/AP/Chiang Ying-ying

Sam Donald Tramp je više puta menjao svoje stavove o carinama na robu iz Kine, od tridesetak do čak sto odsto, ali je ipak usledila serija sastanaka ekonomskih i privrednih čelnika obe strane.

Na stolu nije samo budućnost odnosa dve svetske super-sile, te situacija sa retkim metalima i mineralima na kojima Tramp i njegova administracija insistiraju od samog početka, već i sudbina globalne ekonomije.

Na marginama svih ovih susreta se uvek postavljalo i pitanje statusa Tajvana, ostrva sa kojeg stiže više od šezdeset odsto svetskih čipova, te preko 80 odsto tzv. foundry komponenti od kojih se kasnije proizvode različiti elektronski delovi i komponente.

Od ekonomskog do pravog rata

Malo ljudi zna da, zapravo, u stvarnosti postoje dve Kine - Narodna Republika Kina, sa sedištem u Pekingu, te Republika Kina (Republic of China, ROC) sa sedištem u Tajpeju na Tajvanu. Većinu stanovnika Tajvana od svog osnivanja 1949. čine Han Kinezi, sa malom populacijom Austronezijanskih starosedelaca. Sa 23,3 milona stanovnika, u odnosu na 1,49 milijardi "velike" Kine, Tajvan je tokom poslednjih decenija dvadesetog veka postao svetski centar za proizvodnju čipova, mikro-kontrolera, kompjutera i druge elektronske opreme, a praktično svaki današnji novi kompjuter ima barem jednu komponentu napravljenu na Tajvanu.

SAD su još od vremena Ronalda Reagana insistirale na nezavisnosti i samostalnosti Tajvana u međunarodnim odnosima, dok zvanični Peking, naravno, ne priznaje Tajvan i jednostavno ga smatra delom "velike Kine". SAD su poslednjih godina veoma prisutne sa svojim pomorskim snagama u Južnom Kineskom moru, kao garancija apsolutne podrške poziciji Tajpeja. Ipak, postoji jedan manji problem - Sjedinjene Države nikada nisu priznale Tajvan.

Zapravo, Tajvan kao nezavisnu državu priznaje tek nekoliko zemalja - trenutno jedanaest sa kojima Tajpej ima diplomatske odnose. To su uglavnom države sa malim međunarodnim uticajem - Gvatemala, Haiti, Belize, Paragvaj, Sv. Lucija, Sv. Kits i Nevis, Nauru, Tuvalu, Esvatini, Maršalska Ostrva i Palau. Sveta Stolica takođe priznaje Tajvan i jedina je država u Evropi po tom pitanju.

Razlog za ovakvo "diplomatsko uzdržavanje" je veoma prost - politika "jedne Kine". To u praksi znači da svaka zemlja koja želi da ima dobre diplomatske i ekonomske odnose sa Vladom u Pekingu ne priznaje Tajvan, jer bi u suprotnom, prekinula svoje zvanične diplomatske odnose sa Kinom. To su, praktično, sve zemlje u svetu - nijedna država članica EU ne priznaje Tajvan, niti ima planove za tako nešto u bliskoj budućnosti.

U ovakvoj političkoj situaciji, očekivanja vlasti u Tajpeju da će SAD, kao i njeni saveznici u regionu, pre svega Južna Koreja i Japan, braniti Tajvan u slučaju pokušaja invazije Kine, su u najmanju ruku - preterana. Tramp je odbio da odgovori na nedavna pitanja novinara da li će SAD svim sredstvima braniti Tajvan, a članovi Bele Kuće i administracije u Vašingtonu su izjavljivali da "treba održati mir u Južnom kineskom moru i celokupnoj Jugoistočnoj Aziji".

Svakako je jasno da Trampu ne treba još jedan globalni sukob poput onog u Ukrajini i pojasu Gaze, koji bi sasvim imao nekoliko puta veću cenu po svetsku ekonomiju od aktuelnih. Ekonomisti i stručnjaci u SAD upozoravaju da bi bilo kakav sukob oko Tajvana koštao svetsku ekonomiju između 15 i 17 triliona dolara, što je oko 12 do 15 odsto ukupnog svetskog BDP-a. Takođe, on bi i usporio razvoj tehnologije za barem jednu deceniju, što bi u dužem roku tehnološku i softersku, automobilsku, metaluršku i druge industrije koštalo još barem 10 triliona dolara. U suštini, ovo bi bio slom svetske ekonomije i trgovine kakav nije viđen od vremena Drugog svetskog rata.

Svakako da Tramp ne želi da dugoročno bude u lošim odnosima sa jednom od najvećih ekonomija sveta, čak i šire od same Kine - bilo kakve dalje nestabilnosti u Jugoistočnoj i široj Aziji bi se negativno odrazile i na standard američkih građana. Samo je dosadašnji "rat čipova" oko novih tehnologija mikro-procesora između Kine i SAD koštao najmanje 180 milijardi dolara, plus još barem toliko u globalno usporenom tržištu visokih tehnologija.

I sama Kina je takođe bila prinuđena da u poslednje dve godine ubrzano razvija svoje domaće modele čipova i tzv. FAB-ove, fabrike gde se proizvode "waferi" od silicijuma, osnovna komponenta svakog procesora i čipa. Suština je da SAD (i manjim delom EU) imaju "mozak", odnosno dizajn čipova, dok Kina ima "mišiće" za njihovu proizvodnju. Tajvan je, tako, između dve super sile, sa daleko najmodernijim FAB postrojenjima u svetu.

Sa druge strane, većina opreme za FAB-ove je iz evropskog proizvođača ASML, često nazivanog i najvažnijom fabrikom na tlu Evrope. Holandski proizvođač EUV mašina (ekstremna ultra-ljubičasta litografija), po svim parametrima čak nekoliko generacija ispred konkurencije iz kompanija poput KLA, Applied Materials i Tokyo Electron, te kineskog SMIC-a, je u poslednje dve godine nekoliko puta pojačao svoj sistem obezbeđenja.

Pre dve godine ASML je saopštio da je bivši zaposleni uspeo da ukrade deo informacija o samim EUV mašinama, te da ih je najverovatnije preneo u Kinu. Početkom ove godine, veliki sajber napad je pogodio Univerzitet TUE u Ajndhovenu, koji je ključni naučni partner za sam ASML. Zbog ovoga holandski gigant razmatra i ugradnju tzv. "prekidača za samouništenje", tj. softver koji bi po komandi iz Holandije učinio EUV mašine bilo gde u svetu neupotrebljivima.

Tajvan se i danas poziva na odredbe tzv. Akta o odnosima sa Tajvanom iz 1979. koji je američki Kongres više puta ratifikovao, a koji predviđa "održavanje mira na Tajvanu svim sredstvima, sem formalnog priznanja". Ipak, za očekivati je da će Tramp i njegova administracija između Tajpeja i Pekinga izabrati - Vašington.

Ulaganja u nove servere, Ai sisteme i veštačku inteligenciju je proteklih godina najveće u američkoj istoriji - zapravo, Trampovo "zlatno doba" je i zaista zlatno za većinu kompanija iz Silicijumske doline. Toliko, da kompanije poput Nvidia, koja je jedna od lidera u oblasti veštačke inteligencije, čak ulažu ogromne investicije u evropske kompanije. Nvidia je upravo uložila milijardu dolara u finsku Nokiu, kako bi radili na razvoju sledeće generacije mobilnih mreža, tzv. 6G tehnologiji.

Tramp je početkom godine pokrenuo i ogroman nacionalni projekat veštačke inteligencije Stargate, vredan najmanje 500 milijardi dolara, u kome su i sve najveće američke tehnološke kompanije.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)