Stižu li kineski čipovi američke?

Od povratka Donalda Trampa u Belu Kuću u januaru ove godine, pitanje carina između SAD i praktično svih drugih zemalja je neprestano u vrhu međunarodnih odnosa i politike.

17.10.2025. 09:40

Stižu li kineski čipovi američke?

Iako je zvanični razlog zbog čega je administracija Donalda Trampa posegnula za ovakvim merama "povratak proizvodnje i radnih mesta u Ameriku", već sada je jasno da to nije niti jednostavno, niti će se to moći obaviti u mandatu samo jedne administracije.

Jedan od glavnih fokusa ovakvih mera je svakako i visoka tehnologija, na prvom mestu čipovi za servere koji pokreću sam Internet, kao i nova generacija NPU čipova za treniranje modela veštačke inteligencije.

Iako se više od dve decenije smatralo da Kina i njene tamošnje tehnološke kompanije "kaskaju" za američkom Silikonskom dolinom barem jednu deceniju, kada je dizajn sopstvenih čipova i mikro-kontrolera u pitanju, sredinom ove godine se ispostavilo da je ona daleko bliže nego što se to pretpostavljalo.

Virtuelna trka za prave političke poene

Kinesko "ekonomsko čudo" koje je 1978. godine pokrenuo tadašnji lider Deng Xiaoping, je decenijama privlačilo kompanije sa Zapada, pre svega SAD i zemalja Evrope. Računica je bila veoma jednostavna - proizvodi bi se dizajnirali, a onda bi se tehničke specifikacije realizovale u kineskim fabrikama, gde je radna snaga bila tri do četiri puta jeftinija.

Osamdesetih i devedesetih godina japanska industrija je i dalje vladala u svetu elektronike, posebno kompjutera, audio i video uređaja, te elektronike za automobile. Ipak, do smene dva milenijuma, "karte su se okrenule" - Kina nije više bila samo "jeftina fabrika na Dalekom istoku", već je počela da ozbiljno konkuriše, pre svega u nižem i srednjem segmentu tržišta, i to najvećim zapadnim kompanijama.

Zapravo, tokom dve decenije, kineski inženjeri su pomno proučavali sam dizajn proizvoda, organizacijsku struktura proizvodnje, te su uporedo pravili svoje nezavisne kanale distribucije. U početku su to uglavnom bili jeftini klonovi (od grčke reči "klonos" - nova grana istog drveta) zapadnih dizajna PC kompjutera, konzola za video igre, te TV i audio uređaja.

Devedesetih, kineski klonovi su bili i na prvi pogled slabijeg dizajna - često se koristila najjeftinija plastika i elektronske komponente kako bi se postigla što je moguće niža cena finalnog proizvoda. Softver je najčešće bio direktno "pozajmljen" sa poznatijih uređaja, bez ikakve nadoknade za autorska prava.

Zapadne kompanije su ovo donekle tolerisale, budući da se u svetu u to vreme dešavao "PC bum", pa im je u interesu bilo da što više ljudi širom sveta uđe u svet kompjutera. Takođe, smatralo se i da će mnogi korisnici, nakon što "prerastu" nekvalitetne kineske kompjutere, preći na "brendirane" uređaje tada dominantnih kompanija Digital, Compaq, HP i IBM.

Kineskim kompanijama je naročtio dobro išlo kopiranje dizajna prvih Intel Pentium čipova, a ubrzo se i na Tajvanu i širom Azije pojavio veliki broj fabrika koje su proizvodile memorijske čipove i uređaje za skladištenje podataka. Da, ovakvi "Klon PC" kompjuteri su redovno bili i do pedeset odsto sporiji od originala, ali su i cenovno bili više od pedeset odsto jeftiniji.

Ovi klonovi su devedesetih godina bili veoma česti i u tadašnjoj SR Jugoslaviji, budući da je zbog međunarodnih sankcija bilo veoma teško (zapravo, skoro nemoguće) doći do novih komponenti iz SAD i Evrope, a i kada su nekim čudom i stizale, bile su preskupe čak i za tadašnje domaće fabrike i državne ustanove.

Tridesetak godina kasnije, situacija je potpuno drugačija, dotle da je samo jedan deo današnjih procesora, čipova i druge elektronike dizajniran u SAD i EU, dok je najveći deo inovacija sada u Kini, Južnoj Koreji, pa čak i Vijetnamu koji snažno ulaže u razvoj svoje IT industrije i privlačenje stranih kompanija iz ove oblasti.

Jedan od najboljih pokazatelja je i da je najveći svetski proizvođač personalnih kompjutera, kineski Lenovo kupio PC deo američkog IBM još 2005. za tada ogromnih 1,25 milijardi dolara. Slično se dogodilo i sa nekadašnjim evropskim gigantom Siemens, koji je nakon gubitka tržišne pozicije pokušao da sa zajedničkom nemačko-japanskom koalicijom Fujitsu Siemens tu poziciju i povrati. Ipak, 2008 je japanski Fujitsu za 450 miliona eura kupio Siemensov udeo u kompaniji.

Slično se dogodilo i sa Benq Siemens brendom mobilnih telefona, a ne treba posebno podsećati ni na sudbinu nekadašnjeg svetskog lidera na ovom polju, finskom Nokiom, koja, doduše, postoji i danas, ali kao potpuno druga kompanija, HMD Global, i fokusirana je na mobilne uređaje iz nižeg cenovnog segmenta.

Kineski brendovi Huawei, Xiaomi, Vivo i Oppo danas zauzimaju ogroman deo svetskog tržišta mobilnih uređaja, naročtio u nižem i srednjem cenovnom segmentu. Apple iPhone, koji se generalno smatra "vodećim" smartfon brendom, takođe se proizvodi najvećim delom u Kini, u fabrikama giganta Foxconn, iako se poslednjih par generacija ovih uređaja (kao i najnoviji iPhone 17) velikim delom proizvode i u Indiji, u novim fabrikama u Bengaluru i Tamil Nadu.

Kineski proizvođači čipova sve više proizvode nove modele pre svega namenjene domaćem, veoma brzo rastućem tržištu, kao i drugim zemljama Azije. Novi Longsoon 3C6000 procesor za servere je u potpunosti razvijen i proizveden u Kini, a na nivou je čipova iz Intela iz 2023, što znači da dizajn sada 'kasni' samo dve godine. Ipak, Longsoon je cenovno dostupniji, te se može mnogi lakše vertikalno integrisati sa drugim komaponentama (matične ploče, memorija) koji se takođe proizvode unutar Kine.

Domaći lider na polju dizajna čipova SMIC je nedavno saopštio da je počeo masovnu proizvodnju na tzv. N+2 nivou od 7 Nano metara, što je dovoljno dobro za procesore u smartfonima, tabletima i jeftinim laptopovima. Cilj kineskih proizvođača je i što veća "skalabilnost" - oni ne jure bezuslovno najviše moguće brzine obrade podataka (poput američkih Nvidia i AMD), već pre svega žele da proizvedu što je više moguće dovoljno dobrih proizvoda po pristupačnim cenama.

Da, novi Nvidia DGX Spark AI kompjuter je izuzetno brz i predstavlja "super kompjuter" na stolu, ali takođe staje i više od 3.000 dolara, koliko koštaju i vrhunske grafičke kartice ove kompanije. Sa druge strane, čini se da je većina kineskih kompanija usmerena ka segmentu ispod 1.500 dolara, u kome se proda više od 60 odsto svih novih kompjutera u svetu, dok čak i američki kupci za svoje domove ili kancelarije sve više kupuju kompjutere između 800 i 1000 dolara.

Kineski onlajn gigant Alibaba je nedavno počeo da koristi i sopstvene čipove za veštačku inteligenciju po imenu T-Head, koji su po mišljenji stručnjaka blizu performansama Nvidia H-20 čipova.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Tagovi:

Komentari (0)