Šta bi se desilo sa Zemljom kada bi Sunce odjednom nestalo?

Sunce je stalni pratilac Zemlje još od njenog nastanka. Ali šta bi se dogodilo sa našom planetom kada bi Sunce iznenada nestalo?

Izvor: Live science

30.03.2026. 21:49

Šta bi se desilo sa Zemljom kada bi Sunce odjednom nestalo?
Foto: Envato

Naša zvezda se formirala pre oko 4,6 milijardi godina, kada se ogromni rotirajući oblak gasa i prašine urušio sam u sebe i zgusnuo, stvarajući najveći objekat u onome što će postati Sunčev sistem, pri čemu je temperatura u njegovom jezgru dostigla oko 15 miliona stepeni celzijusa.

Veliki deo preostalog materijala u blizini potom se zgrušao i formirao Zemlju i druge stenovite planete, uključujući Merkur, Veneru i Mars, kao i satelite i asteroide.

Od svog nastanka, Zemlja je u velikoj meri zavisila od svoje zvezde.

Sunčeva gravitacija drži našu planetu u orbiti u takozvanoj "Zlatokosinoj zoni", na idealnoj udaljenosti gde nije ni previše toplo ni previše hladno da bi voda mogla da postoji u tečnom stanju na površini.

Sunce takođe pokreće fotosintezu i vodene cikluse, obezbeđuje svetlost i toplotu koji utiču na klimu.

Pored toga, ultraljubičasto zračenje pomaže našem telu da stvara vitamin D, neophodan za zdrave kosti i zube.

Foto: Envato

Ako bi Sunce iznenada nestalo, Zemlja i ogromna većina života našli bi se u veoma teškoj situaciji, izveštava Live science.

To bi pokrenulo "tempiranu bombu za opstanak svakog živog bića na Zemlji koje zavisi od fotosinteze, što je ogromna većina površinskog života i celo čovečanstvo", kaže Timoti Kronin, vanredni profesor atmosferskih nauka na MIT.

Najmanje osam minuta i 20 sekundi niko ne bi znao da je Sunce nestalo, jer je toliko potrebno da sunčeva svetlost stigne do Zemlje.

U tom periodu "gotovo sigurno ne bismo imali pojma da se išta dogodilo", rekao je Kronin.

Zatim bi počeli pravi problemi.

I bi mrak

Posle tog osmomintne "labudove pesme" Sunca nastao bi "iznenadni mrak".

Bez sunčeve svetlosti, veštačko osvetljenje iz električne energije, nafte ili gasa bilo bi glavni izvor svetla, uz vatru, bioluminiscenciju i fluorescenciju. Izgubili bismo osećaj za smenu dana i noći.

U stvari, ne bi ih ni bilo.

Mesec, koji reflektuje sunčevu svetlost, potpuno bi potamneo, iako bi udaljene zvezde i dalje bile vidljive.

Bez mase i gravitacije Sunca koja drži planete i druga nebeska tela u orbiti, "sve planete bi odletele u pravcu u kojem su se do tada kretale", rekao je Kronin.

Međutim, čovečanstvo bi imalo mnogo neposrednijih problema od odletanja u međuzvezdani prostor.

Bez sunčeve svetlosti, ključni procesi poput proizvodnje hrane postali bi mnogo složeniji.

Organizmi koji vrše fotosintezu brzo bi nestali, rekao je Majkl Samers, profesor planetarnih nauka i astronomije na Univerzitetu Džordž Mejson u Virdžiniji.

Većina biljaka koje se ne uzgajaju pod veštačkim osvetljenjem ubrzo bi propala. I dok bi neke "mogle da ostanu uspavane nedeljama ili mesecima, kao zimi", na kraju bi svi fotosintetski organizmi uginuli.

Gljive, s druge strane, hrane se živom ili mrtvom materijom, a "bilo bi mnogo mrtvog materijala na raspolaganju", navodi Samers.

Zato gljive verovatno ne bi uginule zbog nedostatka hrane, već zbog hladnoće.

Ledena planeta

Ne bi trebalo mnogo vremena da ekstremna hladnoća promeni Zemlju kakvu poznajemo.

U početku bi se planeta hladila u proseku za oko 20 stepeni celzijusa svakih 24 sata.

"To bi gotovo ceo svet dovelo ispod tačke smrzavanja za samo dva do tri dana, iako bi se tempo hlađenja smanjivao kako temperatura opada. Male bare mogle bi da se zalede za nedelju dana, dok bi jezerima bile potrebne nedelje ili meseci. Okeani bi mogli opstati godinama, možda i decenijama, a na nekim mestima, poput najdubljih delova okeana gde postoje vulkani, voda bi mogla ostati tečna onoliko dugo koliko vulkani traju, što može biti i milijardama godina", ističe Samers.

Da bismo razumeli koliko bi Zemlja na kraju postala hladna, možemo pogledati Pluton, koji je oko 40 puta udaljeniji od Sunca nego Zemlja, a temperatura tamo iznosi oko minus 240 stepeni Celzijusa.

"Kada bi Zemlja napustila Sunčev sistem, vrlo brzo bi se našla mnogo dalje nego Pluton", objašnjava Samers.

Foto: AP/NASA/SDO

Ipak, temperatura Zemlje ne bi dostigla apsolutnu nulu, zahvaljujući Velikom prasku koji se dogodio pre oko 13,8 milijardi godina.

Čak i "najniže temperature u svemiru ograničene su toplotom preostalom iz Velikog praska", rekao je Samers.

Ako se neki objekat udalji veoma daleko od zvezde i hladi milion godina, i dalje će biti nekoliko stepeni iznad apsolutne nule.

Temperatura preostalog zračenja, poznatog kao kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje, iznosi oko minus 270 stepeni Celzijusa, dok je apsolutna nula nešto niža, oko minus 273 stepena.

Na tako ekstremno niskim temperaturama, ljudska civilizacija i većina života gotovo sigurno bi se urušili. 

"Moguće je zamisliti da bi ljudi preživeli pod zemljom, u pećinama, uz pomoć geotermalne ili nuklearne energije, sa biljkama uzgajanim pod veštačkim svetlom, ali ovo bi bio događaj izumiranja u poređenju s kojim bi svi ostali slični događaji delovali beznačajno", rekao je Kronin.

Šta bi preživelo?

Jedna stvar koja bi mogla opstati jesu skoro mikroskopske životinje zvane vodeni medvedi, odnosno tardigradi.

"Ružna mala stvorenja, ali teško ih je ubiti. Mogu izdržati zračenje ili čak određene vrste alkohola i preživeti, možda bi ih samo udarac čekićem mogao ubiti. Inače, spadaju među najotpornije oblike života na Zemlji", kaže Samers.

Slično tome, bakterije koje ne zavise od fotosinteze, poput onih koje žive oko dubokomorskih izvora, verovatno bi preživele.

To je zato što neki mikroorganizmi koriste hemosintezu umesto fotosinteze, odnosno "žive od hemijskih veza u stenama i mineralima".

Na sreću za čovečanstvo, nema razloga da verujemo da će Sunce nestati u treptaju oka.

Foto: Envato

Međutim, vremenom će umreti.

Nastaviće da proizvodi toplotu i svetlost još oko pet milijardi godina, ali kada mu ponestane goriva, proširiće se u crvenog džina, progutati Merkur i Veneru, a možda i Zemlju.

U svakom slučaju, ljudi verovatno neće dočekati taj trenutak; očekuje se da će od postepenog pojačavanja sjaja Sunca svi Zemljini okeani ispariti za nešto više od milijardu godina.

Iako su ti događaji veoma daleko u budućnosti, Samers ističe da je važno razmišljati o mogućim ishodima:

"Kada bolje razumemo zvezde i kako se menjaju kroz vreme, na kratkim i dugim vremenskim skalama, bolje razumemo i sam svemir".

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)