Administracija Donalda Trampa ponovo je izazvala globalnu pažnju donoseći seriju izvršnih naredbi usmerenih na dramatično povećanje domaće proizvodnje minerala u Sjedinjenim Američkim Državama. Ove odluke imaju duboke posledice ne samo za američku privredu i sektor rudarstva, već i za globalno tržište kritičnih minerala, uključujući elemente neophodne za proizvodnju baterija, poluprovodnika i vojnih tehnologija.
U januaru 2025. godine, Tramp je proglasio nacionalnu energetsku vanrednu situaciju, u okviru koje su naftu, gas, uranijum, ugalj i kritične minerale označili kao vitalne resurse za nacionalnu sigurnost. Ova odluka je ubrzo praćena izvršnom naredbom "Hitne mere za povećanje američke proizvodnje minerala" u martu iste godine, koja aktivira hitne nadležnosti za ubrzavanje rudarskih i prerađivačkih projekata. Cilj je smanjiti zavisnost od uvoza, naročito iz Kine, koja dominira globalnim snabdevanjem mnogim ključnim mineralima.
Jedan od ključnih aspekata ovih naredbi je ubrzavanje izdavanja dozvola za istraživanje i eksploataciju mineralnih resursa. Savezne agencije dobile su zadatak da koriste hitne nadležnosti kako bi omogućile brže izdavanje dozvola, smanjenje regulatornih prepreka i ubrzanje ekoloških pregleda. Ministarstvo unutrašnjih poslova SAD sada ima obavezu da identifikuje američke države bogate mineralnim resursima i da ih stavi na listu prioriteta za buduću eksploataciju.
Takođe, uvode se hitne mere koje zaobilaze pojedine ekološke regulative, poput ubrzanih dozvola prema Zakonu o čistoj vodi i pojednostavljenih konsultacija prema Zakonu o ugroženim vrstama. Ova odluka može izazvati sporove sa ekološkim organizacijama, ali podržavaoci tvrde da je neophodna za osiguranje energetske nezavisnosti zemlje.
Izvršne naredbe aktiviraju i mehanizme finansiranja putem Zakona o proizvodnji u odbrambene svrhe (DPA), omogućavajući Ministarstvu odbrane da direktno finansira rudarske i prerađivačke projekte koji su od strateškog značaja za nacionalnu sigurnost. Pored toga, Ministarstvo energetike SAD zaduženo je za formiranje "Strateškog fonda kritičnih minerala", koji će otkupljivati domaće proizvedene minerale kako bi se garantovalo stabilno tržište i podstakle investicije.
Ministarstvo trgovine takođe razvija poreske olakšice za kompanije koje se bave istraživanjem i eksploatacijom minerala, uključujući ubrzanu amortizaciju i investicione poreske kredite. Ove mere imaju za cilj da podstaknu domaću proizvodnju i smanje zavisnost od uvoza iz Kine, koja trenutno dominira globalnim lancem snabdevanja retkim metalima i drugim strateškim mineralima.
Među najznačajnijim mineralima koji su u fokusu ove politike nalaze se litijum, kobalt, retki zemni elementi (REEs), grafit, nikl i bakar. Litijum je ključan za proizvodnju baterija koje napajaju električna vozila, prenosne uređaje i sisteme za skladištenje energije. Zbog svoje sposobnosti da pohranjuje velike količine energije u malim i laganim baterijama, litijum se smatra “zlatom 21. veka“ i ključnim mineralom za prelazak na čistu energiju. Pored toga, kobalt je neophodan za litijum-jonske baterije i vojnu tehnologiju. Retki zemni elementi su vitalni za poluprovodnike, optičke i magnetne tehnologije, kao i za vojnu elektroniku i komunikacione sisteme. Grafit se koristi u baterijama i industrijskoj proizvodnji, dok nikl igra ključnu ulogu u proizvodnji baterija i nerđajućeg čelika. Bakar je neophodan za električnu infrastrukturu i proizvodnju poluprovodnika, čime omogućava napredak u mnogim industrijama koje zavise od moderne tehnologije.
Kako bi smanjio zavisnost od stranih izvora, Trampova administracija posebno je fokusirana na sticanje vlasništva nad resursima sa Grenlanda i iz Ukrajine. Grenland, koji je sve više prepoznat kao potencijalni ključni igrač u globalnom snabdevanju mineralima, privukao je pažnju SAD-a zbog velikih rezervi tvrdokamenog litijuma, otkrivenih u istraživanjima koja je sprovela kanadska kompanija Brunswick Exploration Inc. (BRW). Ove zalihe značajno povećavaju strateški značaj Grenlanda, čineći ga potencijalnim partnerom u stabilizaciji globalnih lanaca snabdevanja, koji su trenutno pod velikim uticajem Kine. S obzirom na to da Kina kontroliše preko 80 posto globalnog tržišta minerala, SAD nastoje da diversifikuju svoje izvore, a Grenland je postao ključno područje za buduće istraživanje brojnih minerala.
Slično tome, Ukrajina je već poznata po bogatstvu minerala i na njenoj teritoriji se nalazi potencijalno trećina ukupnih evropskih zaliha litijuma. Pored toga, Ukrajina zauzima važan evropski udeo tržišta titanijuma koji je takođe ključan za vojnu i energetsku infrastrukturu. Takođe, Ukrajina poseduje velike zalihe belirijuma i uranijuma koji su ključni za nuklearnu energiju, što takođe povećava interesovanje SAD, a objašnjava i najskorije predloge da američke kompanije upravljaju ukrajinskim nuklearnim kapacitetim.
Pored pokušaja da stekne vlasnoštvo nad resursima na Grenlandu i u Ukrajini, SAD sve više prepoznaju potrebu i za povećanjem domaće proizvodnje litijuma, na šta jasno ukazuju nove izvršne naredbe. Iako su najveći proizvođači litijuma danas zemlje poput Čilea, Argentine i Australije, SAD žele da se oslobode zavisnosti od stranih izvora, posebno u kontekstu sve veće dominacije Kine na tržištu retkih minerala.
U tom smislu, povećanje domaće proizvodnje minerala postalo je ključni cilj Trampove energetske politike i strateške nezavisnosti. SAD trenutno zaostaju za Kinom i Australijom po proizvodnji različitih kritičnih sirovina, ali nove Trampove politike imaju za cilj da preokrenu taj trend. Ključni resursi litijuma u SAD nalaze se u Nevadi, Arizoni i Severnokarolinskim rudnicima. Povećana proizvodnja mogla bi da smanji zavisnost SAD od uvoza iz Kine, čime bi se povećala nacionalna sigurnost i stabilnost snabdevanja.
Iako SAD nisu prvi put prepoznale potrebu za većom nezavisnošću u snabdevanju mineralima, prethodne administracije su reagovale znatno opreznije. Na primer, Tramp je već u prvom mandatu 2017. godine potpisao Izvršnu naredbu 13817, koja je uspostavila strategiju kritičnih minerala, ali se uglavnom fokusirala na analize i preporuke, bez konkretnih akcija. Nasuprot tome, nove naredbe iz 2025. godine prelaze sa strategije na direktnu implementaciju, uz korišćenje vanrednih ovlašćenja.
Trampove izvršne naredbe iz 2025. godine označavaju novu eru u američkoj rudarskoj politici, sa naglaskom na kritične minerala. Njihova implementacija ima potencijal da preoblikuje globalno tržište, ali i izazove ozbiljne političke debate. Takođe, ove mere mogu izazvati napetosti u međunarodnim odnosima, posebno u vezi sa državama koje kontrolišu strateške resurse, poput Rusije, koja ima interes u Ukrajini, i Kine, koja dominira tržištem retkih minerala danas.
Politički, postoji i zabrinutost da bi ove mere mogle stvoriti nove ekonomske nejednakosti, dok bi podsticanje ekonomske ekspanzije u rudarstvu moglo dovesti do opadanja socijalnih i ekoloških standarda u zemljama u razvoju. Ujedno, ekološki aktivisti pozivaju na uvođenje strožijih regulativa koje bi obezbedile odgovornu eksploataciju resursa, čime bi se smanjio negativan uticaj na planetu.
Iako su političke i ekološke debate oko Trampovih izvršnih naredbi snažno prisutne, čini se da on ostaje odlučan da ne obraća pažnju na taj deo kritika. Njegov fokus je na osiguravanju energetske nezavisnosti SAD i smanjenju zavisnosti od Kine. Tramp smatra da je geopolitička i ekonomska stabilnost zemlje od ključne važnosti, te da agresivna eksploatacija domaćih resursa, uprkos kritikama, predstavlja najbolji način da se Amerika vrati na čelo globalne konkurencije za vitalne industrije.
Njegova odlučnost da prestigne Kinu u proizvodnji litijuma i drugih kritičnih minerala jasno pokazuje njegov pristup koji favorizuje brzo i efikasno iskorišćavanje resursa. Tramp je, čini se, voljan da se suoči s tim izazovima, ako to znači da će Amerika ojačati svoju poziciju na globalnom tržištu i smanjiti svoju zavisnost od konkurentnih zemalja.
Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:
Pratite nas na društvenim mrežama:
Komentari (0)