Zašto se ničega ne sećamo iz perioda kada smo bili bebe, a to ipak može da utiče na naš život

Psihologe i neurologe dugo je zbunjivala nesposobnost da se prisetimo događaja pre druge ili treće godine. Donedavno, naučnici su mislili da mladi mozgovi nisu dovoljno razvijeni da formiraju trajna sećanja, ali studije iz osamdesetih su pokazale da mališani od dve godine mogu da formiraju sećanja.

Izvor: The Guardian   |  

18.02.2025. 23:12

Zašto se ničega ne sećamo iz perioda kada smo bili bebe, a to ipak može da utiče na naš život

Život mora da je bio sjajan kada smo bili bebe: hrane nas, oblače, nose, svi nam se smeškaju i mašu.

Šteta je samo da se niko od nas ne seća koliko smo tada uživali, piše Gardijan.

Infantilna amnezija

Sigmund Frojd je 1905. godine skovao termin "infantilna amnezija", koji se odnosi na neobičnu amneziju koja, u slučaju većine ljudi, iako ne svih, krije najranija sećanja njihovog detinjstva.

Više od jednog veka kasnije, psiholozi su i dalje zaintrigirani zašto ne možemo da se setimo svojih najranijih iskustava.

"Većina odraslih nema sećanja pre druge do treće godine", naveo je profesor Ći Vang sa Univerziteta Kornel.

Do otprilike sedme godine, sećanja na detinjstvo su obično poput pačvorka.

Dvogodišnjaci mogu da se prisećaju događaja vrlo detaljno

Relativno donedavno, naučnici su mislili da mladi mozgovi nisu dovoljno razvijeni da formiraju trajna sećanja, ali studije iz osamdesetih su pokazale da mališani od dve godine mogu da formiraju sećanja i da se prisećaju događaja od nekoliko meseci ranije vrlo detaljno.

Izloženost traumi u ranom detinjstvu je takođe dobro dokumentovana kao povećani rizik od kasnije anksioznosti i depresije.

"Paradoks infantilne amnezije jeste kako to da ta iskustva zauvek utiču na naš život, ako su zaboravljena", istakla je Kristina Alberini, profesorka neuroloških nauka na Univerzitetu u Njujorku.

Čuvanje uspomena nemoguće bez hipokampusa

Istraživanje prof. Alberini na životinjama otkrilo je da se sećanja nastala tokom perioda 'infantilne amnezije', u stvari, čuvaju u mozgu do odraslog doba, iako se ne pamte svesno.

I kod odraslih životinja i kod ljudi, formiranje i čuvanje dugoročnih uspomena o nečijim životnim iskustvima nije moguće bez regiona mozga poznatog kao hipokampus.

Njen rad je pokazao da je region takođe važan u ranim sećanjima i ukazuje da se 'infantilna amnezija' javlja zbog kritičnog perioda u kome se hipokampus razvija usled novih iskustava.

"To ima mnogo smisla s obzirom na svu litaraturu o traumama", napominje profesorka.

Dodala je i to da ako deca zapamte neke teške situacije u ranom detinjstvu, možda se ne sećaju specifičnosti, ali će njihov mozak biti oblikovan u skladu sa tim iskustvom.

Profesorka Alberini postavlja hipotezu da rana sećanja funkcionišu kao šeme na kojima se grade sećanja u odraslom dobu.

Kao temelji kuće, oni ostaju skriveni, ali ključni.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)