Šta je narkolepsija i kako prepoznati ovaj poremećaj?

Narkolepsija je primarni poremećaj spavanja koji se karakteriše spontanim padanjem u san. Za proteklih 160 godina ova bolest je prešla put od teško prepoznatljive i neizlečive do bolesti koja se lako dijagnostikuje i za koju postoje lekovi.

Izvor: RTCG   |  

13.04.2025. 16:19

Šta je narkolepsija i kako prepoznati ovaj poremećaj?

Spavanje je deo našeg života. Tokom spavanja se odmaramo i fizički i psihički.

Tokom budnog stanja postupno se narušava fiziološka ravnoteža u organizmu, pa je spavanje neophodno kako bi se ta ravnoteža ponovo uspostavila.

Ovu bolest je prvi opisao francuski lekar dr Žan Batist Eduar Želino 1860. godine, piše RTCG.

Bolest je nazvao narkolepsija (od grčke reči "narkos", što znači spavanje, i "lepsis" - zgrabiti).

Ključni simptomi narkolepsije

Narkolepsiju čini nekoliko elemenata.

"Jedan od simptoma je preterana dnevna pospanost. Osobe koje je imaju stalno su pospane, a pritisak spavanja je tako snažan kao da nisu spavale tri dana i noći", navodi za Stetoskop neurolog, prim. dr sci. med. Slavko Janković.

Takozvani napadi spavanja znače da su ovi ljudi u stanju da zaspe u trenutku, u neuobičajenim situacijama na primer tokom poslovnog razgovora, ispred semafora tokom vožnje automobila ili za vreme obroka. Dešava se da tako naglo zaspe da im glava padne u tanjir.

Pored toga, bolesnici imaju katapleksiju, ili iznenadan, potpun gubitak mišićnog tonusa u svim mišićima (osim u disajnim i mišićima koji pokreću oči), obično izazvan (ne)prijatnim emocijama.

Svaka jača emocija (iznenadan ulazak drage osobe, dobijanje dobrih karata pri kockanju ili samo dobra šala) dovodi do iznenadnog pada bolesnika na pod uz potpuno očuvanu svesti, za razliku od epilepsije.

Foto: Envato

Za narkolepsiju su karakteristične i halucinacije pri tonjenju u san ili buđenju, kao i paralize sna.

Još jedan od simptoma ove bolesti je automatsko ponašanje. Osoba je u stanju da krene negde i da usput zaspi ili spava hodajući, pa se odjednom "stvori", na sopstveno čuđenje, u drugom delu grada.

Najčešće ličnost bolesnika sa narkolepsijom karakterišu introvertnost, teškoće u adaptaciji, poremećaji ličnosti, sklonost ka alkoholizmu i depresiji.

Mogućnosti lečenja

Pristup lečenju preterane pospanosti mora da obuhvati sve aspekte kojima je bolesnik pogođen.

Socijalni aspekt podrazumeva upoznavanje javnosti sa osobinama ove bolesti kako bi se izbeglo prećutno, ali uporno isključivanje bolesnika iz svih slojeva i aktivnosti društva.

Poslovni aspekt obezbeđuje odgovarajući status bolesnika na radnom mestu, uz prethodni dogovor sa poslodavcem kome se mora objasniti da je narkolepsija bolest koja uz malo razumevanja može da poštedi bolesnika socijalne osude.

Nefarmakološki pristup lečenju označava adekvatnu psihološku pomoć, najčešće od strane psihologa ili psihijatra.

Farmakološko lečenje podrazumeva redovnu primenu lekova za razbuđivanje (grupa "eugeroika"), koji su delotvorni u oko 80 odsto slučajeva.

Preuzmite Newsmax Balkans aplikaciju:

Komentari (0)